Nevenu Subotiću “Zlatna lenta”
Neven Subotić (desno)
Neven Subotić, nekadašnji fudbalski reprezentativac Srbije dobio je nagradu “Zlatna lenta” za društveni angažman u 2022. godini od Udruženja nemačkih sportskih novinara.
Bivši defanzivac Borusije Dortmund još je 2012. osnovao humanitarnu fondaciju koja, pre svega, radi na tome da se ljudima u istočnoj Africi omogući pristup vodi za piće. Poslednjih godina izgrađeni su bunari u tom delu afričkog kontinenta, a škole su opremljene sanitarnim čvorovima. Fondacija je sebi postavila cilj da do 2025. godine obezbedi pijaću vodu za čak 300.000 ljudi u toj regiji.
Subotićev rad prepoznat je širom sveta. Najviše u Nemačkoj. Krajem septembra je odlikovan Ordenom zasluga, a sada će dobiti i „Zlatnu lentu“. To priznanje se dodeljuje od 1926. godine, a od 2015. je fokus na društvenom zalaganju sportista, fukcionera ili organizacija. Ovogodišnja dodela biće upriličena u Nemačkom muzeju fudbala u Dortmundu, gde je Subotić igrao punih 10 godina.
Neven Subotić je rođen u Banjaluci 10. decembra 1988. godine u porodici koja je poreklom iz Prnjavora koja se 1994. godine preselila u nemački grad Šemberg. Nakon isteka boravišne vize Subotići su odselili za Ameriku, živeli su u Solt Lejk Sitiju, a potom i na Floridi.
Neven je fudbalsku karijeru počeo je u Americi, na koledžu u Južnoj Floridi, nastupao je za kadetsku (“U-17”) i omladinsku (“U-20”) reprezentaciju SAD, a od 2009. do 2013. godine igrao je za nacionalni tim Srbije. Bio je u timu Orlova koji je nastupao na Svetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine kod selektora Radomira Antića.
Mogao je da bira između reprezentacija SAD, BiH i Srbije, izabrao je srpski nacionalni tim za koji je debitovao 28. marta 2009. godine u Konstanci protiv Rumunije (pobeda Srbije 3:2) u kvalifikacionom meču za odlazak na Mondijal. U dresu Orlova odigrao je 36 utakmica i postigao dva gola.
Subotić je, u junu prošle godine, u intervjuu za “Augsburger algemajne”, obelodanio da je završio igračku karijeru, iako je poslednje nastupe imao u maju 2021. godine u dresu austrijskog Altaha, ali nikada nije eksplicitno poručio da se penzionisao, sve do pomenutog intervjua u kojem je objasnio razloge za takvu odluku.
-Samo još nisam imao vremena da to ozvaničim. Fudbal me praktično više ne zanima otkako se s njim ne bavim na profesionalnom nivou. Pratim fudbal s vremena na vreme. Ali ne gledam celu utakmicu, samo najvažnije momente, želim da vidim golove. Mene fudbal sam po sebi ne zanima, ali mi je drago zbog bivših saigrača – rekao je tada Subotić.
Još tokom karijere Subotić se posvetio humanitarnoj misiji u Africi. Njagova fondacija se trudi da obezbedi vodu za piće svoj deci u Africi, tako da smatra da je to daleko važnije od "šutiranja lopte", i da ljudi koji ga treniraju "ne učestvuju u društvenom životu kao što bi inače mogli".
-Da, imao sam sjajnu karijeru. Nekim timovima bih još mogao da dam nešto, ali i za to je potrebno vreme. Ja to nemam. Ne mogu da igram fudbal i vodim fondaciju kada imam 40 godina. Volim da se obrazujem. Želim da izgradim nešto što će vrediti više u budućnosti od nečega što svake godine postaje sve manje važno. Poslednje godine su mi bile frustrirajuće, posebno zbog mog zdravlja – rekao je Subotić u intervju za “Augsburger algemajne”.
Igrao je klupski fudbal za Majnc, Borusiju Dortmund, Keln, Sent Etjen, Union Berlin, Denizlispor i Altah.
Sportski žurnal