Banja Luka obasjana lovorikama

Banjaluka, obasjana lovorikama i svečanošću kakva nadugo unazad viđena nije, hotel „Bosna“ u Blještilu, ulice i drvoredi objoneni u belo. Temperatura maksimalna, Rihtereovoj skali rečeno da podrhtava bez uznemiravanja... Republika Srpska je u tom ambijentu, kada se najjači prepoznaju dobila sinove za svagda, lauerate koji su svojim imenima i prezimenima ispsali zlatna slova loptanja na ovim prostorima uz kolijevku Fudbalskog saveza Republike Srpske, pelene Sportskog Žurnala i edukovanje Ministarstva porodice, omladine i sporta. Na jednom mestu Mile Kovačević, ugledni advokat iz Republike Srpske prvi čovek fubdala, Predrag Sarić, glavni i odgovorni urednik jedinog sportskog dnevnika na prostoru dejtonske zemlje i Jasmina Davidović, zadužena za našu budućnost, uz podršku Tome Marića, predsednika žirija i idejnog tvorca manifestacije „Dan fudbala“ Republike Srpske naspravili su četiri stuba nosača na kojoj je izgrađena, i još uvek se dograđuje kuća uspešnosti. Fudbalski savez Republike Srpske, Sportski Žurnal i Ministarstvo porodice, omladine i sporta u Vladi Republike Srpske, kao i fudbalski svet ovog dela Evrope iznedrili su veličanstvenu manifestaciju koja nije ponos samo ove geografske tačke, već i ovog dela našeg kontinenta kojeg svi nazivaju Jugositok. - Republika Srpska je uvijek uspravno stajala i verovao sam u nju kao što je ona verovala u mene – istakao je u trenutcima eskalacije emocija Dragan Džajić, a onda nastavio: - Kada mi je bilo najteže, Republika Srpska se oglasila, to nikada zaboraviti neću. Rekla svoje i jabvno propagirala, između ostalog zahvaljujući i Sportskom Žurnalu... Tekst Tome Marića pod naslovom „Spomenik i kad srušiš ostaje spomenik“ čitalo je više od milion ljudi. Kao savremenik ovog svega Predrag Peđa Mijatović, drugi put zaredom akter manifetsacije „Dan fudbala“ Republike Srpske nadovezao se na reči „Džaje nacionalea“: - Prošle godine kada sam bio ni sanjao o ovomer svemu nisam, ali se Republika Srpska pokazala kao istinska mati svega onoga što ljudi iz nje i oko nje rade i ostvaruju. Upravo su Dragan Džajić i Predrag Mijatović dobitnici najprestižnijeg odlikovanja „Dana fudbala“, internacionalne nagrade „Miljan Miljanić“, dodeljenog za podvige i poduhvate ostvarene u eri legendarnog Čiče koji je u skoro šest deceija dugom trajanju ostavio dubok trag, koji se nikada izbrisati ne može. Dobitnik nagrade „Doktor Milan Jelić“, ugledni fudbalski radnik iz Trebinja Đorđe Vučinić je bio iznenađen nagradom: - Pre svega sve što je o meni rečeno možda nisam ni zaslužio, malo mi je i neugodno. Moram da kažem da sam uvek na strani fudbala i progresa, davao sebe kada to nije bilo ni potrebno, ali sam uvek verovao i nastojao da napravim bolje društvo. Tako je to u novinarstvu koje je bila moja prva, velika i jedina ljubav... Evo dočekah da mu javno, novinarstvu, izjavim ljubav. Najbolji fudbaler Republike Srpske za 2016. godinu je Marko Obradović, koji je prvi lauerat koji je poneo nagradu pod imenom „Velimir Sombolac“, napadač Radnika iz Bijeljine, primavši priznanje iz ruku Bojane, kćerke Velimira Sombolca se sledećim rečima zahvalio u ime svih nagrađenih: -Ovo je za mene kruna svega onoga što sam do sada ostvario i uradio, što sam napravio ne samo u dresu Radnika nego i svih ostalih klubova, ali prema Radniku imam posebnu obavezu da istrajem u ovom svom poslu jer me je vratio u život. Hvala mojoj porodici koja me je ppodržala , ljudima koji su verovali u mene i dali mi podstrek, kao i Fudbalskom savezu Republike Srpske, resornom ministarstvu i posebno Sportskom žurnalu kojeg čitam od malih nogu, kojem verujem i sa kojim se ponosim. Najbolji trener Republike Srpske, dobitnik nagrade „Ilija Miljuš“, tvorac fudbalskog čuda iz Krupe na Vrbasu Slobodan Starčević, primajući nagradu od nekadašnjeg fudbalera banjalučkog Borca i trenera Partizana Zorana Milinkovića je istakao: - Bio sam u Frajburgu, gde sam stažirao, ali uvek mi je u podsvesti bila Republika Srpska i BiH iz koje dolazim, nisam dozvolio da se nađem na raskršću, već da utabam stazu koja bi trebalo da bude vodilja u budućnosti. Fudbalski savez Republike Srpske, koji izvornost svih ovih ideja i bitke za ljubav, Sportski žurnal koji o toj istoj ljubavi piše i ne stidi se, kao i Ministarstvo koje podstrekava sve te naše ljubavi su pokazali visok stepen zrelosti s kojom treba da se ponosimo i u kojoj treba da uživamo. Najperspektiviji fudbaler Repubike Srpske je Bojan Marković, reprezentativac Republike Srpske i član banjalučkog Željezničara primio je primo nagradu „Srđan Kačar“ iz ruku roditelja tragično preminulog igrača Borca i Partizana Milanke i Duška. - Zaista sam pogođen izlivom emocije koja se pojavila, i spreman sam dostojno da preuzmem svu odgovornost i iznesem sve ovo breme. I mene su emocije ponele i radostan sam što je nagrada nazvana po Srđanu Kačaru za kojeg sam čuo da je bio izuzutenat talenat i majstor fudbalskog zanata. Zbog svega toga ova nagrada za mene ima poseban značaj – rekao je Bojan Marković. Najbolji fudbalski radnik je Milorad Lale iz Istočnog Sarajeva koji je u žestokoj konurenciji dobio priznanje koje je, kako kaže, njegova kruna fzudbalskog rada: - Ovo što se dogodilo danas u Banjakuci je do sada neviđena produkcija iskrenosti, kvaliteta i korektnostsni, ne samo zbohg injenice da sam ja dobio nagradu jer i kandidati pored mene su možda zalsužili isto, ali... Hvala svima koji su verovali u mene i nadam se da ću opravdati ovo ukazano poverenje... Zoran Grbić najbolji sudija je rekao: - Hvala svima koji su mi dali glas i poverenje, ovo je za mene veliki podstrek. Bila je, i završila se akicja ostaju komentari i razmišljanja kako da u 2018. budemo još bolji...