Doboj da pomogne Pantere


U odbojkaškom sportu Republike Srpske jesenja polusezona je protekla u znaku Pantera.
Očigledno su stvari postavljenje na pravo mjesto, Klub je postavljen na zdrave noge, na čvrste temelje i onda ne čudi što su rezultati iz godine u godinu sve bolji.
U sredini koja nije odbojkaška, gdje nije bilo ni interesa, ni tradicije niti odbojkaških radnika, a nije se blagonaklono gledalo ni na nove sportske kolektive, krenulo se sa stanovišta da je budućnost u mladima, u vlastitoj školi odbojke. Nije se odustalo ni u teškim trenucima, nije gubljena nada ni kada su gubljene neke unaprijed dobijene utakmice.
U OK Panter trenira 150 djevojčica u 5 uzrasnih kategorija. Tu je i 5 trenera, takmiče se u prvenstvu RS sa pionirskom, kadetskom i seniorskom ekipom i sve postižu odlične rezultate.

Na zimskoj pauzi Panter zauzima prva mjesta u svim kategorijama u kojima se takmiči. Pionirke su prve u svojoj grupi u konkurenciji Laktaša, Prnjavora...i plasirale su se u polufinalni dio takmičenja. Kadetkinje su iz daljeg takmičenja izbacile mlade nade renomiranih ekipa-premijerligaša Modriču i prvoligaša Crvenu Zvijezdu iz Obudovca.

Seniorska ekipa je dominantna  svojoj grupi u Drugoj ligi ispred Zvornika, Ugljevika, Bratunca... Vrlo je izvjesno da će se seniorska ekipa naredne sezone takmičiti u prvoj ligi, a možemo sa sigurnošću reći da će slijedećih godina na scenu stupiti neke nove mlade igračice pa će i rezultat biti još i bolji.
Sve ovo-dobri rezultati, veliki broj djece, istrajavanje na sportskoj sceni sve godine, pozitivan odbojkaški ambijent, moguće je zahvaljujući velikom zalaganju, predanosti i odricanju trenera, roditelja i same djece.
Koliko je veliki ostvareni uspjeh bolje se vidi ako se pogleda koliki su problemi, ako se imaju u vidu uslovi, ili bolje kazati neuslovi u kojima se radi. Činjenica je da je odbojka marginalizovan sport, i da mnogi klubovi jedva sastavljaju kraj sa krajem a da su mnogi i nestali sa sportske mape Republike Srpske. Međutim, postoji li klub u RS i BiH koji se finansira isključivo vlastitim sredstvima, to jest članarinama a da istovremeno za korištenje dvorane plaća i do 1500 KM mjesečno!?! Podatak je skoro nevjerovatan, i sigurno nije na čast Doboju, gradskim ocima, sportskom savezu...
Težišni ciljevi na kojima će se raditi su dalje omasovljenje odbojke, formiranje muške selekcije, usavršavanje i edukacija trenera kao i plasman u prvu ligu RS.
Ipak bez pomoći grada i ostalih struktura i sportskih i odbojkaških radnika neizvjesna je budućnost ovog mladog i ambicioznog kolektiva iz Doboja, i pitanje je čeka li ih sudbina mnogih drugih koji su grabili krupnim koracima i potom nestali bez traga...
Da li će to biti odbojkaška bajka, ili tužna labudova pjesma...
Piše. Dejan Čalaković