Otvoreno pismo Marinku Umičeviću, p. predsjedniku UO RK "Borac"

Čitajući intervju u Nezavisnim novinama Stojana Atlagića bivšeg igrača  i trenera RK „Borac“ i odgovor potpredsjednika UO RK „Borac“ tvrdim,obzirom da najbolje poznajem situaciju u Klubu, da je Stojan za ono što je iznio, apsolutno u pravu.  Stojan Atlagić  nema veze direktne sa Borcem, više od deset godina, ali prati zbivanja u matičnom Klubu i ima pravo da iznese svoja mišljenja. Pošto je to rečeno na konferenciji za šrampu, ni Ti, ni  Vladimir Branković  niste mogli da spriječite da se objavi Atlagićeva izjava ,koja je u potpunosti tačna. Ako neko griješi kada je u pitanju  Borac onda ste to vas dvojica, mislim na tebe  Vladimira Brankovića. Tvrdim da ste vas dvojica doveli klub do gašenja. Jako dobro znaš kako nije zaustavljen slučaj  Boris Đogo  i nestanak dva miliona KM. Ti si me o tome obavjestio. Zadnja rečenica na moj upit o Đogi bila je da politika ne da da se slučaj riješi, a zaboravio si da si javno govorio kao odbornik Grada u vezi RK „Borac“ i državnih kontrolnih organa. Takođe griješiš kada je u pitanju sportska dvorana Borca. Ja sam ti svojevremeno o tome pričao i priložio nacrt kako će izgledati buduća dvorana, te da sam obezbjedio investitora, našeg sponzora i mog prijatelja (vlasnika Vitaminke, Krajs AG Basela, koji je spasao Borac u toku rata) Iliju Sirovinu. Idem redom: Gradonačelnik Davidović Dragoljub dodjelio je Borcu lokaciju za dvoranu. Tadašnji direktor Kluba je platio UTU (urbanističko tehničke uslove) 7.150,00 KM. Na tome je stalo!? Kada je za predsjednika  Kluba došao Mikeš Miroslav, mene je pitao koji su daljni postupci za pravljenje dvorane, jer je Klub imao lokaciju i plaćeni su UTU. Na sebe sam preuzeo obavezu da sve to završim, s tim da sam tražio savjet od tadašnjeg potpredsjednika UO Kluba Saše Čudića. On mi je objasnio sve postupke, odnosno šta sve treba odraditi, do raspisivanja tendera. Na čelu komisije za izbor najboljeg projekta je bio pokojni Petar Perović. Kada je sve to završeno i došlo na dnevni red UO Kluba uz dopis Tatjane Papić i Darja  Pašagića u vezi nastavka izrade monografije RK „Borac“, bio sam u svemu odbijen ,po svim zahtjevima, a prvi koji je reagovao protiv mene je bio Saša  čudiž (na sjednice Kluba dolazio je sa dva mobilna telefona koje nije isključivao) i bilo mi je tada jasno kuda ide Borac! Takvi i danas vladaju Borcem i ništa ne donose. O tebi Marinko Umičeviću ne bih pričao puno, jer sve što radiš radi u Borcu radiš u cilju svoje političke promocije. Zato Ti Marinko Umičeviću predlažem da ako imaš i malo muškosti sazovi konferenciju za štampu i da se Ti i ja suočimo, gledajući se u oči, pred medijima, s tim da ono što izgovorimo ima argumente!? Više ne znam koji put Borac počinje od nule. Da počinje da radi sa svojom djecom, a već u novoj sezoni ima deset (10) igrača sa strane. Pitam se kada će početi da igraju djeca iz Banjaluke, odnosno Borca ako se ovakva negativna politika nastavi (ovo su isto izjave Umičevića i Brankovića). Navešću neke primjere ,kao što je angažman sa igračem Mijatovićem. Potpisan je ugovor na godinu dana!? Prvedeno sportski taj momak će igrati godinu dana, kaliti se i sazrijevati i na kraju otići u drugi klub. To znaći da slijedeći igrač mora doći sa strane, jer kako će te sastaviti ekipu od igraća Borca koji iza sebe nemaju niti jednu prvenstvenu utakmicu u rangu u kojem se Klub takmiči. Branković i Umičević to nazi vaju rad na duge staze. Nakon spoznaje da je njihov nerad  biti razotkriven hodaju od urednika do urednika javnih glasila sa poklonima da ne puste moju izjavu!? I na kraju  rekao bi Marinku Umičeviću (zaljubljeniku u sebe i narcisu) da malo prelista dokumentaciju u Klubu i da se uvjeri u podatke koje sam iznio. Kada je rukomet u pitanju Ti nemaš pojma! Miro Bjelić