Ovo je Akademija srama !
Iako je prošlo mjesec dana od održane Akademije RK “Borac” ne prestaju priče u rukometnim krugovima zbog čega Akademiji nismo prisu stvovali tada kapiten ekipe Milorad Karalić I ja..
Ovim putem ću skratiti muke laprdaća I lično ih upoznati sa mojom istinom.
Kada je Milorad Karalić u pitanju oni treba njega da pitaju zbog čega je izbjegao Akademiju Kluba.
Svi ti dušebrižnici Kluba moraju da znaju da moja ljubav prema Borcu ne prestaje završetkom rukometne karijere, niti odlaskom iz Borca, niti bilo kojim drugim dešavanjima. Oni se Borca sjete samo kada im treba ili kada se održava neki banket. U Borcu nema zdravih komunikacija I zato mu se sve ovo dešava.
Takva je situacija i u ostalim vrhunskim klubovima, poput FK “Borac, koji je 04.07.2016. godine proslavio 90. godina postojanja, a samo se u medijima mogla pročitati vijest “Danas Borac slavi 90. godina”. Zar to nije sramota za jednu Banjaluku. Ko je krivac? Za mene je uvijek kriva Uprava kluba sastavljena od karijerista koji smatraju da neko u Klubu mora raditi za njih. Takvim prilazom I shvatanjem je i banjalučki sport doživjeo krah.
Meni je jasno da je onima koji su prisustvovali toj Akademiji bilo lijepo. Ali moje znanje i poznavanje situacije u Borcu je sasvim nešto drugo.
Usput da napomenem da sam član Borca postao 15.08.1958. godine do danas, s tim što nisam aktivan od 2009. Godine, bolje rečeno od 01.02.1986. godine. U tom period su mene zvali samo kada sam im finansijski pomagao. Pogotovo, u ratnom period.
Iz tih razloga niko nema pravo da prekraja istoriju Kluba, ma kakva ona bila i to je glavni razlog što su pokušali i sada pokušavaju s pričom da RK “Boeac” počinje sa novom upravom, poznatom demagogijom oslanjanja na mlade snage, smjenom generacija i sl.
Šta su prekrajali u Borcu. Nema više u prostorijama Kluba zahvalnica ni slike druga Tita. Nestale su i dvije velike povelje dobijene 1972. go dine od Grada Banjaluke sa potpisom predsjednika Opštine Seida Maglajlije pisane specijalnim pismom. Nema ni Odluke o osnivanju Kluba 1949. godine sa potpisima ovlašćenih lica da će se RK “Željezničar od 22.09.1952. godine zvati RK “Borac” i biti član RSD “Borac”. To je veoma značajan dokument za Klub. Potpisnici te Odluke su bili Hamdija Kadunić, predsjednik, Aleksandar Ravlić, potpredsjednik, Tihomir Štraus, Sulejman- Sejman- Ibrahimbegović,sekretar, Ante Friganović,trener, Nasiha Kršlak,blagajnik i članovi Ljerka Tibold,referent za žensku ekipu, Petar Perović,referent za junior, te Tihomir Štreuse, Nada VogriniI Boro Došen.
Trofejnog trenra Peru Janjića uopšte ne spominju, to je najveća sramota. Zatim sam postavio pitanje, kakav su predvidjeli program, da li će biti odata pošta zaslužnim i preminulim igračima i članovima uprave, da li će obići vječnu kuću, da li će na toj AKADEMIJI uručivati kakva pri znanja i diplome zaslužnim članovima kluba. Da li su obezbijedili dolazak Stjepana Kljujića koji ima zasluge sto je Borac osvojio 1991. godi ne KUP IHF-a i još mnogo drugih pitanja na koje mi nisu mogli dati odgovor, jer ga nisu imali. Odmah sam im rekao da neću biti prisutan iz tih razloga i nazvao sam tu AKADEMIJU SRAMA i dao do znanja da se takva dva (Prvak Evrope i pobjednik Kupa IHF-a) značajna jubileja ne mogu zajedno slaviti. I to sam im rekao, da su ovu nazovimo Akademiju spremili na brzinu, kako bi na bilo koji način opravdali djelimičan neuspjeh ekipe u svim selekcijama u ovoj takmičarskoj godini.
Da ne kažem kako pričaju šta će uraditi za naredno prvenstvo, prvo kažu podmlađivanje ekipe, a sadašnja ekipa ima prosjek 23. godine, šta tu treba podmladiti. Zatim da će se osloniti na domaći kadar igrački i stručni (nemaju ga), a već sada traže 11 igrača iz regije da dođu u klub, kao i trenera kojeg su doveli iz Crne Gore, da im on kaže šta mora biti cilj Borca, a to je borba za trofeje.
Dvojac Marinko Umičević i Vladimir Branković su nesposobni. Umičevića mogu shvatiti, jer on želi ličnu promociju u politici, a za to je najbo lji Borac, ali i to mu je džaba kada od odborničkog mjesta ne može dalje, a da ne govorim kakva mu je pirvreda, a on savjetnika za privredu.
Ima on i kvaliteta, s tim što mora da shvati da je došao u BORAC iz male sportske sredine, a to je mnogo veći zalogaj od njegovog kapaci teta KKI "VRBAS". Njima svaka čast, ali RK "BORAC" kao i FK "BORAC" su nešto drugo. Banjaluka je ponata po zemljotresu, RK BORCU i bokserskim šampionima Marijanu Benešu i Anti Josipoviću. To je Banjaluka da li se to nekome sviđa ili ne,uopšte me ne interesuje, ali to je istina.
Ako se nije mogla organizovati kako treba Akademija, mogla se organizovati Borčeva PLAVO-CRVENA odnosno, CRVENO-PLAVA NOĆ. Čak i zaraditi na tome. U toj noći bi ucestvovali i FK "BORAC", KK "BORAC", RK "BORAC" i svi drugi klubovi iz Banjaluke koji nose ime BORAC. O Vladmiru Brankoviću suvišno je trošiti riječi. Sve su rekli treneri i igrači putem javnog informisanja.
