A moglo je bolje

Marko Tomićević i Milenko Zorić donijeli su Srbiji olimpijsku medalju u kajaku nakon 32. godine. I pored tog uspjeha postavlja se pitanje, da li je moglo bolje. Na početku 2015. godine  predsjednik Kajakaškog saveza Srbije, Mirko Nišović, rekao je da u Riju, na Olimpijskim igrama očekuje bar tri medalje. I to po jednu svake boje, što je nakon rezultata iz 2014. i 2015. godine djelovalo itekako realno. Na prvenstvu svijeta u Moskvi 2014.godine osvojeno je pet medalja, od čega po jedno zlato, srebro i tri bronze. A onda je pola godine kasnije na Evropskom prvenstvu u češkim Račicama došlo do žetve medalja. Zlato je uzeo Marko Dragosavljević u K1-200m, srebro Grujić i Novaković u K2-200m, a pet bronzanih medalja Dejan Pajić (K1-1000m), Nikolina Moldovan (K1-200m), sestre Moldovan (K2-200m), Milica Starović i Dalma Ružičić – Benedek (K2-500m i K2-1000m).Uslijedile su Evropske igre, gdje su prvu medalju za Srbiju i odmah zlatnu osvojile Milica i Dalma u K2-500m.  Isto su uradili Grujić i Novaković u  K2-200m, dok su sestre Olivera i Nikolina Moldovan osvojile srebro u K2-200m.  Onda je došlo najvažnije takmičenje pred Olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo u Milanu gdje su se vadile norme za Rio. Tu su osvojene četiri medalje po dvije srebrne (Milica i Dalma u K2-500m i Kristina Bedeč u K1-1000m) i dvije bronzane (Grujić i Novaković u K2-200m i Tomićević i Zorić u K2-1000m). Generalna proba pred Rio bila je u Moskvi na Evropskom prvenstvu, gdje je već došlo do promjena u posadama u ženskom timu, a zbog nesuglasica ženski četverac nije nastupao. Tri zlata su pripala Srbiji i to Grujić-Novaković (K2-200m), Kristina Bedeč (K1-1000m) i Milica i Dalma (K2-1000m), dok je bronza pripala Tomićeviću i Zoriću (K2-1000m). Pošto je kajakaška reprezentacija Srbije dostigla taj nivo da se u pojedinim discplinama trebaju organizovati kvalifikacije za takmičenja, ona su održana u dvije discipline u K2-500m kod djevojaka i K1-200m kod muškaraca. Po rezultatima iz prethodne godine i ustaljenom sastavu ekipe put Rija su trebali ići Milica Starović i Dalma Ružičić-Benedek, odnosno Marko Dragosavljević, a izazivači su im bili sestre Olivera i Nikolina Moldovan, te Marko Novaković. Sestre Moldovan i Marko Novaković su pobjedile na izbornom takmičenju održanom početkom jula i onda dolazi do velike greške ljudi u savezu, gdje su odlučili da izmješaju ženske posade, s nadom da će mjesec i po biti dovoljan da se posade uigraju. Vođeni logikom da najbolje pojedince spoje, spojili su Milicu Starović i Nikolinu Moldovan, a Dalma i Olivera će nastupati u pojedinačnim disciplinama. Ovih dana se dosta pričao uspjehu srpskih košarkaša i često spominje izjava Saleta Đorđevića, koji je takođe imao problema oko sastava, da ekipu ne čini oni najbolji, već oni koji najbolje igraju zajedno. Vjerovatno da su se ljudi iz Kajakaškog saveza vodili tom logikom  bi imali i bolje rezultate u Riju. Možda su kajakaši Srbije ostvarili odlične rezultate prethodnih godina , ali je očigledno da su još „mali“ da održavaju kvalifikaciona takmičenja pred velika takmičenja, slična trajalsima u Americi u atletici i plivanju. Trebalo je poslati one ekipe koje su uigrane, koje već duže vrijeme dišu zajedno i koje su zajedno sanjali medalju u Riju. Na kraju se ispostavilo da je od četiri ženske posade samo Dalma Ružičić Benedek ušla u A finale, dok je Miličin i Nikolinin dvojac, kao i Olivera u jednosjedu, te četverac završio učešće u B finalu. Što se tiče Novakovića i Dragosavljevića, trebalo je možda ipak pružiti šansu mladom kajakašu iz Bačke Palanke, dvostrukom prvaku Evrope u K1-200m i svjetskom prvaku u istoj disciplini u kategoriji mlađih seniora. Vjerovatno bi dosta značilo momku od 21. godinu da osjeti Olimpijske igre, dok bi se Novaković u potpunosti mogao posvetiti dvosjedu na 200m sa Nebojšom Grujićem. Lako je poslije bitke biti general, ali da su greške napravljene, jesu. Sada bi ih ljudi iz Saveza trebali dobro proučiti i narednih 1435 dana spreme posade koje se neće uigravati mjesec dana pred Olimpijske igre. Pored toga će biti i potreba pomoć države, sponzora, da kako reprezentativci, tako i mladi imaju što bolje uslove u Srbiji, od nabavljanja startnih blokova (vidjelo se da imamo problema sa startom u Riju) do stvaranje savremenih regatnih centara. Imali su kajakaši tu mogućnost da uz pomoć države treniraju širom Evrope, ali ipak potrebno je obezbjediti i dobre uslove na domaćem terenu. Vjerujemo da će ljudi u Kajakaškom savezu uraditi sve to  i da će iz  Tokija donijeti bar tri medalje, koje su se očekivale u Rio de Žaneiru.