Nekadašnji košarkaški reprezentativac Srbije Duško Savanović nije bio u najboljim odnosima sa trenerom Svetislavom Karijem Pešićem, sa kojim je zajedno bio u minhenskom Bayernu.

Savanović je rekao da mu je od svih država u kojima je igrao najmanje “legla” Njemačka, gdje je otišao 2014. godine.

“Zbog vremenskih uslova. Homeopata sam, ne podnosim sivilo i kišu, to je ubistvo. Mislio sam da ću moći, ali hoćeš vraga. Svaki dan jaknu onu, svak dan! I u julu ima 12 stepeni. Svi su takvi, samo rade. Nema socijalnog života“”, rekao je košarkaš.

“Žena trudna, ja bez ugovora”

Na pitanje kakav je imao odnos sa trenerom Pešićem, Savanović je rekao:

“Katastrofalno. Sad ću da ti ispričam. Mislio sam da ću produžiti ugovor s Efesom, a nisam. Žena mi je bila u sedmom mjesecu trudnoće. Ima dva mjeseca da se porodi, a ja nemam ugovor. Moram da nađem klub ekspresno da bi ona mogla da leti, jer u devetom mjesecu nije dozvoljeno trudnicama da lete, doktori ne daju. Ako ona ostane u Beogradu, ja mogu da idem, ali ona ostaje u Srbiji. Onda moram da molim trenera da idem da vidim dete” kaže i nastavlja:

“Otvara mi se Unikaha i Kuban. Čujem se s trenerom Plazom, mojim dobrim prijateljem. On mi kaže da mogu da dobijem godinu dana ugovor jer i on ima toliko. Eventualno ‘1+1’. A ja bih najmanje dvije godine, rađa mi se dijete. U košarci godina ugovora znači osam mjeseci. S Lokomotivom isto tako. Zove me menadžer i kaže da treba da se čujem s Pešićem. I Pešić me zove. Pita da li bih došao. Kažem mu da ne bih jer me je iznenadio, pregovaram sa ovima, on mi je zadnja opcija, ne kao on Pešić, već grad Minhen” govori Savanović i dodaje:

“I Pešić nešto izvede pa mi ponude dvije godine ugovor i to je to. Potpišem ugovor. A onda sam preživio golgotu sa njim“.

Bivši igrač je ispričao, ne baš biranim riječima, da je Pešić stalno vršio pritisak.

“Doveo me je sa idejom da budem nosilac, a to sam i radio, ali je vršio veliki pritisak. On se ponaša prema ljudima kao prema stoci. Kako to prođe? Zbog vakuuma u sistemu jer mu je sin Marko generalni menadžer kluba. On je odgovoran za njega. On to dalje ne pušta direktoru. Probali igrači i sa slanjem maila ka vrhu, ali ne mogu mu ništa. Sin mu je odličan, ali on…“

Otac umro od raka

Do početka nove sezone je došlo do otvorenijeg sukoba.

“Igramo finale s Bambergom 2015. godine. U utorak 15. juna pred drugu utakmicu, dan pre toga meni umre tata od raka.

Kažem Pešiću:

“Ja da pomognem ocu ne mogu, umro je, sahrana će biti po planovima u petak. Ostaću da igram. Umro mi je otac – ja igram! I dobijemo utakmici. Četvrtak odem, u petak sahranim oca. Kupio kartu da se vratim, ko dobije peti meč prvak je. U nedjelju odemo, izgubimo, ja dam nula poena. Prvi put u karijeri da sam dao nula poena, možda drugi, ali mislim prvi. Što – ne znam” priča bivši repšrezentativac  Srbije.

“Bio sam ja prisutan na toj utakmici, ali samo fizički. Oca sam sahranio dan prije. Pešić ode u javnost i nahrani me… Što sam dao nula poena i iznevjerio ekipu? Na početku priprema za sljedeću sezonu držimo sastanak, gledamo kasete, on se okreće ka meni i kaže: “Ti se Duško meni nisi izvinio za prošlu godinu”.

“I tu se mi… Ja da mu se izvinim što sam dao nula poena, meni tata umro?! Mi sve na srpskom, igrači ne razumiju o čemu se radi… Tri puta mi je to prebacivao kasnije. Treći put smo se i rastali. Provukli su u javnosti da je sve bilo zbog povrijeđenog prsta, a nije bilo zbog toga. Tad kad sam bio povrijeđen mi je prebacio taj treći put. A ja držim loptu. Ja ga trznem, cimnem loptom… Spustim loptu. Da se tjeraš ti… I više se nisam vratio. Više ga nisam vidio, niti sreo, niti želim da ga vidim“ ispričao je Savanović novinaru Mozzart sporta.

Duško Savanović i Svetislav Pešić