Voljom čitalaca portala SportDC za najbolji štoperski tandem Slavije u poslijeratnom periodu izabrani su Bojan Regoje i Ivan Stanković.

Bojan Regoje je prošle godine završio igračku karijeru i posvetio se trenerskom poslu. Postao je trener kadetske selekcije kluba, a zimus je, u pauzi između dvije polusezone, priključen seniorskom timu kao pomoćni trener Milanu Gutoviću.

- Mislim da mi je nekako baš sada bio trenutak da krenem na te licence i tako sam se odlučio da, što se kaže, okačim kopačke o klin. U klubu su mi nudili da ja i dalje igram, to jeste, ja sam želio da igram i uporedo sa tim vodim kadete, dok su u klubu htjeli da se samo posvetim igranju. I tako sam odlučio da se posvetim samo trenerskom pozivu, jer to mi je nekako perspektiva, a da još jednu sezonu samo igram, to mi trenutno nije bila opcija, tako da sam odlučio posvetiti se trenerskom poslu. Završavam licence i, eto, mogu reći da je moja igračka karijera poslije toliko godina završena, rekao nam je Bojan Regoje.

 Debitovao sam sa nepunih šesnaest godina u seniorskom timu. Godinu kasnije sam dobio i kapitensku traku. U to vrijeme dosta mojih vršnjaka i malo starijih od mene je brzo prešlo u prvi tim. Zadržao sam se dugo u njemu, bio dugo kapiten, osvajali smo trofeje, igrali Evropu i nema šta, sjećanje je to koje ostaje za cijeli život, najljepši dani moje karijere. Biti kapiten Slavije u tom periodu je za mene čast i privilegija.

Dodaje i da će se takvi dani za nekadašnjeg premijerligaša iz Istočnog Sarajeva teško ponoviti.

- Ne znam da li će se ikada ponoviti ta vremena. Igrali smo Evropu, igrali finala Kupa, osvajali. Uvijek smo bili u vrhu bh. fudbala kada smo ušli iz Prve lige Republike Srpske. To je neko zlatno doba Slavije i meni je bila čast što sam bio kapiten sokolova u tom periodu.

U moru fantastičnih utakmica u tom periodu posebno ipak izdvaja utakmicu sa danskim Aalborgom, koji je Slavija savladala u Evropi, a onda otišla na megdan tada izuzetno jakim slovačkim Košicama. Sa druge strane najviše žali za neosvojenom titulom u sezoni 2006/07, kada je Slavija u 27. kolu dočekala Sarajevo u jednoj od najboljih utakmica Premijer lige ikada, vodila sa 1:0 golom Ivana Stankovića, ali je onda u samom finišu Emir Obuća raspršio snove Slavije o tituli, a bordo klub poveo do naslova prvaka.

- Bilo je dosta tih utakmica koje ostaju za sva vremena, Sarajevo kući za titulu, finala Kupa, ali bih izdvojio utakmicu protiv Aalborga. Ona je nekako najznačajnija za klub i igrače. Izbaciti takav klub bila je velika stvar i nešto o čemu će se dugo pričati. Najviše mi je žao tog prvenstva koje smo izgubili protiv Sarajeva. Primili smo gol u 87. minutu. Da smo tu pobijedili, mislim da bismo bili šampioni. To mi je nekako najviše žao što nismo osvojili. Vodili smo čitavu utakmicu, bili smo bolji, ali tako je vjerovatno trebalo da bude. To je jedna od najboljih utakmica u Premijer ligi ikada, baš u tom trenutku da se takve dvije izuzetne ekipe sastanu, u toj atmosferi da odlučuju o tituli, fantastično. Nedostaju zaista ta vremena.

Od igrača sa kojima je igrao u Slaviji najviše izdvaja Sretka Vuksanovića, Gorana Simića, Ivana Stanković i druge.

- Bilo je dosta fantastičnih igrača sa kojima sam igrao. Mogao bih možda izdvojiti Sretka Vuksanovića. On je bio top, klasa za sebe. Zatim Simić, Stanković, i drugi to su igrači koji su stvarno klase.

Za sada su čitaoci SportDC portala u idealni tim FK Slavija izabrali Ratka Dujkovića, Slobodana Mazića, Gorana Marića, Bojana Reguju, Ivana Stankovića i Gorana Simića, a trenutno možete glasati za još jednog veznog fudbalera.