Pismo Poletana legendarnom Benešu
Sandro Poletan, najmlađi osvajač „Zlatne rukavice“ u 60 godina dugoj tradiciji ovog prestižnog bokserskog takmičenja, posjetio je legendarnog boksera Marijana Beneša. Prilikom susreta sa Benešom, koji je 1973. godine osvojio "Zlatnu rukavicu", mladi Poletan mu je uručio i pismo, koje prenosimo u cjelosti.
Banjalučke "Zlatne rukavice", foto: facebook profil sandropoletanofficial
Poštovani šampione g-dine Beneš,
Moje ime je Sandro Poletan. Rođen sam u Banjaluci 25. jula 1997. godine, a gdje i sada živim. Student sam druge godine fakulteta zdravstvenih nauka, smjer medicinsko - laboratorijski inženjering.
Ja sam BOKSER.
Treniram u vlastitom klubu Bokserski klub „Kruna“ Laktaši, a koji uspješno vodi moj otac Mićo Poletan Batica, AIBA sekundant 1* i selektor juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine u boksu.
Poštujući Vas i Vaše djelo, koje ste ostavili u naslijeđe cijeloj našoj naciji, neizmjerno sam ponosan što mogu danas sa Vama da dijelim svoj uspjeh i budem u društvu jedne sportske veličine kakav ste Vi.
Izrazio sam želju da Vas posjetim i hvala što ste prihvatili, jer od srca želim da se pesnicama i očima susretnem sa velikanom našeg boksa, ali i da Vas upoznam sa mojim sportskim putem odrastanja i uspjeha.
Jedan u nizu Vaših uspjeha jeste i osvajanje beogradske „Zlatne rukavice“ 1973. godine, a 44 godine nakon toga Banja Luka, Laktaši, Republika Srpska i Bosna i Hercegovina ponovo prosijavaju istim priznanjem. U tih 44 godine Republika Srpska je iznjedrila mnoge boksere, ali do ove 2017. godine nikom nije pošlo za rukom da to i ostvari.
U beogradskoj Areni ponovo je odjekivalo „Banjalučki bokser“ kada sam ja prigrlio pehar „Zlatna rukavica“ i sa mojih dvadeset godina ušao u istoriju kao najmlađi osvajač.
60. jubilarna beogradska „Zlatna rukavica“ bila je plodonosna za moj lični i dugogodišnji trud.
Do ostvarenja ovog uspjeha prošao sam kroz tri izuzetno teška meča u kategoriji -75kg. U četvrtini finala sam savladao šest godina starijeg i iskusnijeg borca iz Moldavije. U polufinalu rukavice su mi se ukrstile protiv nezgodnog borca iz Kine, ali sam prekidom u drugoj rundi osigurao prolaz u finale.
U finalu moj protivnik je bio reprezentativac Slovenije, osvajač srebrne medalje na Mediteranskim igrama.
Odluku o priznanju je donio žiri koji su sačinjavale bokserske legende ex Jugoslavije, a to su: Mirko Puzović predsjednik žirija, Dragomir Vujković, Ace Rusevski, Milivoj Labudović i Damir Škaro.
„Zlatnu rukavicu“ uručio mi je predsednik Olimpijskog komiteta Srbije Božidar Maljković i legenda srpskog boksa Mirko Puzović.
Ovaj moj uspjeh je povod da Vas upoznam sa mojom bokserskom biografijom.
Boksom sam počeo da se bavim u desetoj godini. Prošao sam sav put odrastanja od mlađih i starijih pionira, mlađih i starijih kadeta, mlađih i starijih juniora, a sada prolazim i put seniora, te sam višestruki prvak Republike Srpske i Bosne i Hercegovine u svim uzrasnim kategorijama.
Na istom tom putu bio sam učesnik deset (10) evropskih i dva (2) svjetska prvenstva u uzrastima pionira, kadeta, juniora i seniora.
Prošao sam razne škole boksa, i to: Kuba, Rusija, Amerika, Kazahstan, Bjelorusija, Tajland, Ukrajina i dr.
Sve ove škole, istrajnost u radu i moja porodica koja je sama nosila teret na leđima, doveli su me do još jednog značajnog uspjeha:
Banjaluka i Laktaši su prosijali evropskom bronzom kada sam 2013. godine u Anapi (Rusija) uspio osvojiti treće mjesto za juniore, a prvu značajniju medalju od postanka Republike Srpske.
Obećavam Vama, bokserskoj legendi naših prostora, da ću u naredne tri godine sve učiniti da uzmem evropsku/svjetsku medalju i sve to da krunišem jednom od tri olimpijske medalje, Tokijo 2020.
S poštovanjem,
Sandro Poletan!
U Banjaluci, 17.12.2017. godine
Banjalučke "Zlatne rukavice", foto: facebook profil sandropoletanofficial
