Pale – sutra/ Kuća smučanja i sjećanja
Za kraj... NIsam gledala koliko vas je pročitalo ove moje i paljanske smučarske zavrzlame, ali po reakcijama - nije vam do zime! Danas priču završavam jednim, nadam se, zanimljivim prijedlogom o "Kući smučanja i sjećanja", nekoj vrsti memrijalnog ali i modernog kopleksa kakav navedena tradicija zaslužuje. Voljela bih kad biste to podržali....
Kažu da je budućnost ogledalo prošlosti...
Možda je naslikovitije to predstaviti u nekoliko detalja koji čine temelj zimskih sportova, posebno smučanja u Palama i na području Sarajevsko-romanijske regije.
Prva slika sjećanja je onaj brojni razred ispred škole na Kalovitim brdima, čuvara uspomene na učitelja i dječicu koji su zimske sportove učili na smučkama koje su sami pravili. Prije sto godina (1929) i to je bio pravi podvig. A dvadesetak pari skija, koji se suše na zimskom suncu, bile su nagovještaj tradicije koja teke treba da dobije prave vrijednosti. O tom kontinutetu, u drugoj slici svjedoči današnji olimpijac Strahinja, dječak iz Mokrog - U mom naselju svi su se bavili skijaškim trčanjem, pa sam i ja, uz brata, počeo da treniram-.
Jedno od kultnih mjesta u svakoj priči... nekad i sad... su Dvorišta !
Da je Jahorina bila najbliža i napristupačnija, posvedočile su i prve dame u smučarskoj tradiciji Pala, Abida i Desa, kojima je tridesetih godina prošlog vijeka, „četiri sata hoda“ bilo kao da je su staze u njihovom kućnom dvorištu... Ili kako je to zabilježio jedan slovenački planinar i smučar da su „ u punoj skijaškoj opremi i skijama na ramenu pješačili 14. kilometara, a spavali, u planinarskom domu, na stolovima ili ispod njih“. Danas jr nordijski centar „Dvorišta“ najveći, napoznatiji i najsavremeniji zimski sportski kompleks u BiH.
Da li je planina gradila sportiste ili sportisti osvajali planinu, manje je bitno od činjenice da je ček dvadesetak mladih ljudi kojima su Pale dom ili tek mjesto rođenja, branili boje državnih reprezentacija na olimpijskim igrama od 1976.godine u Insbruku, do ovih februarskih olimpijskih susreta u Milanu.
Olimpijsku tradiciju započeo je Ajdin Pašović, rođeni Paljanin koji je za reprezentaciju Jugoslavije nastupao u Insbruku u alpskim disciplinama. Tomislav Lopatić i Zoran Ćosić su upisani na sarajevskoj olimpijadi, dok su u Abervilu 92. nastupali Mladen Grujić i Bekim Babić.
Uspostavljanjem nove organizacione strukture nakon rata, na zimske igre takmičari iz BiH su se vratili 2006.godine u Torinu, a prvi poratni paljanski olimpijci bili su Vedrana Vučićević, Aleksandra Vasiljević, Miro Ćosić i sokolački pridruženi član Bojan Samardžija. Zatim je 2010. u Vankuveru nastupala Paljanska četvorka Žana Novaković, Marko Rudić, Tanja Karišik i Mladen Plakalović, koji su nakon ovih, stigli s i na naredne (2014.) u Sočiju. Tanja i Mladen ispinili su normu i za igre održane 2018. u Pjongčangu.
U Pekingu 2022. bili su Sanja Kusmuk i Strahinja Erić, te na ovim poslednjim u Milanu, troje najmlađih olimpijaca; Teodora, Marko i Strahinja.
Treba vjerovati da će neko od paljanskih smučara ispuniti normu i za neke naredne olimpijske igre i time sačuvati i nastaviti tradiciju, ali za trajanje u ovim sportovima neophodno je proširiti takmičarsku bazu, dajući priliki svima koji su talentovani i uporni da ostvare svoj sporski san. Za to je potrebno mnogo više ulaganja u smučarske klubove i društva, masovnija stručna baza, mada je i sada na visokom nivou, te ozbiljniji odnos šire zajednice prema zimskim sportovima. Time bi se stvorile mogućnosti da dječaci i djevojčice, čiji roditelji nisu u finansijskoj mogućnosti da prate njihov sportski razvoj, dobiju šansu da, uz talenat, postanu vrhunski sportisti.
Prema legendi, na Jahorini i u Palama, gdje god da usmjerite skije, to je nova staza, posebno na Goloj Jahorini koja nudi neogranične prilike za smučarski trening i takmičenje: i lijevo - deseno, i polukrug pa u krug, pa onda i u spustu, ako vam sve drugo dodije (rekla je ovo Abida Karahasanović, prije sto godina). To malo gdje ima, čak i u najrazvijanijim skijaškim centrima. Neograničenom broju staza na otvorenom uskoro bi se mogla pridružiti i prva zatvorena staza, u dvorani na Ravnoj planini. Treba se nadati da će se
iz Pala na Jahorinu, za neku godinu moći i.... gondolom. Vjerujem da ima još mnogo ideja koje će učvrstiti smučanje na prvom mjestu u sportskom paljanskom okruženju, mada su i sada jedinstveno mjesto u svijetu po broju učesnika na velikim takmičenjima, posebno na olimpijadama. u odnosu na broj stanovnika. Niko nema ni sličnu sporsku tradiciju, koja tek treba podići na kvalitetniji nivo, jer sport je danas dio i privredne , posebno turističke ponude. Pale i u toj turističkoj prilici su dobro pozicionirane...Bio je to dug put, od prvih stranaca graditelja Lovačkih domove , preko stjuardesa i pilota JAT-a, kojima je šezdesetih godina dio radne obaveze bio i 15.dnevno rekreativno odmaranje na Jahorini, gdje su dame često bile i spremačice i domaćice u skromnim smještajnim objektima. Osavremenjeni objekti i sadržaji, danas su postali segment tradicije, koja se nudi gostima iz cijelog svijeta, a čiji najvitalniji dio čuva Olimpijski centar.
Da bi istorija zimskih sportova u Palama bila ozbiljno zaštićena od zaborava, neohodno je učiniti još jedan važan korak: Osnovati, izgraditi i opremiti svim dostupnim sadržajima jedan prostor koji bi postao - Kuća smučanja i sjećanja - memorijalni kulturni i sportski centar. To je jedini način da se, objedinjena na reprezentativnom mjestu, sačuva i učini vidljivom paljanska smučarska baština. Trofeji, medalje, plakete, zapisi i fotografije o najvećim uspjesima, oprema i rekviziti, skije i štapovi, vezovi i pancerice, viziri i rukavice, odjeća, kape i šalovi, baš sve što svjedoči o stogodišnjem razvoju smučanja u Palama, zaslužuju moderan prostor u kojem će, razvrstani ili hronološki ili po oblastima, biti ogledalo paljanske posebnosti u ovoj oblasti. U originalnoj i digitalnoj verziji. To bi trebao biti multifunkcionalan prostor u kojem bi osim istorijske građe, kao svjedoka vremena, vrijeme provodili svi zainteresovani i znatiželjni, djeca svih uzrasta, juniorske smučarske ekipe, aktuelni i nekadašnji reprezentativci, odnosno seniori, oni što su bili najranije, a svi zajedno u plemenitoj namjeri da smučanje dobije viši nivo organizovanja i na lokalnom nivou, a onda i u RS i BiH. Druženje, edukacije, seminari, lokalni, balkanski i međunarodni činili bi okosnicu aktuelnih dešavanja i aktivnosti i bitno doprinosili uvećanju prihoda za ove namjene. To bi bio rasadnik budućih olimpijaca , u čemu će Pale i dalje biti ovdašnja posebnost i trajan izvor olimpijskih takmičara.
U toj priči, opština Pale, Smučarski savez RS, Olimpijski komitet BiH, Vlada RS i Savet ministara, pa sve do Svjetske skijaške federacije i MOK-a , morali bi razumjeti, a onda i pomoći da se ova ideja realizuje. Da bi ona krilatica kako „ Paljani prvo proskijaju pa onda prohadaju“ dobila priznanje kakvo zaslužuje.
Piše: Milka Čeremidžić
