Nekad gospoda iz Mostara, sad provincijalci iz Vrapčića
Nekad je bio jedan klub... FOTO: sportdc
U fudbalu Bosne i Hercegovine je svašta moguće, a primjer iz Vrapčića kod Mostara definitivno je potvrdio da ovdašnji klupski fudbal (čast izuzecima) tumara bespućima i nerezonskim stazama.
Velež, nekad gospodski klub ispod Bijelog brijega danas je obični provincijski kolektiv iz Vrapčića. Mnogo stvari u posljednje vrijeme je to potvrdilo: otkaz Avdi Kalajdžiću zbog sina, tuča trenera Ibre Rahimića i jednog igrača i , politički sukob SDP i SDA preko kluba...
I onda, totalno nefudbalski rezoni!
Prije 20-tak dana FK Velež je tajno stupio u kontakt sa Damirom Milanovićem, trenerom Širokog Brijega. Postignut je dogovor za ugovor dvije plus godina. Milanović je, nezabilježeno u istoriji kluba s „Pecare“, sa sobom, u jeku sezone, poveo cijeli stručni štab! Nekorektno i neprofesionalno.
Trener koji traži „kruva preko pogače“ na ovakav način obično ne dobije blagoslov za dalji rad. Od fudbala!
Ostavimo sada Milanovića po strani i grijehove njegove koje fudbal ne prašta.
FK Velež je počinio mnogo veći! Ogriješio se o fudbal.
Prvo, „flertovao“ je sa trenerom koji je već imao posao u klubu iz istog ranga takmičenja. Čekali su i Velež i Milanović da prođe meč sa Sarajevom. Sve su već bili dogovorili. Trener je kalkulisao, a klub očekivao da bude poražen od ekipe sa Koševa. Tada bi ovaj ''cirkus'' lakše progurali.
Drugo, pokazali su svoje pravo lice prema Darku Maletiću koji je u teškom trenutku preuzeo rizik i pobijedio favorizovano Sarajevo (1:0), najavljujući bolje dane za „rođene“.Niko nije želio da sjedne na Veležovu klupu tada, Jeste Darko Maltić. I uradio ono u što su mnogi sumnjali. Donio im je tri boda, a Velež samo tri dana kasnije okreću leđa bivšem reprezentativcu.
Treće, dao je šansu tamo nekom „stručnjaku“ u odnosu na svog nekadašnjeg fudbalera.
Četvrto, srušio je sve profesionalne rezone dovedeći Milanovića koji nema UEFA profi licencu za razliku od Maletića koji posjeduje validan dokument i niko ne treba da ga „pokriva“.
Znaju li u Vrapčićima uopšte koje breme Velež kao klub nosi? Kakav rejting je imao i imidž izgradio? Ne! Potrudili su se da sve to valorizuju i vijekovnu borbu kluba strmoglave jednim jednim potezom.
Ako ne znaju onda su trebali da pitaju izvorne „rođene“, koji Velež doživljavaju kao dio sebe, kako je to bilo u vrijeme Josipa Jole Muse?! Kako je jedan čovjek žrtvovao sebe da izgradi klub, napravi mu imidž i izgradi rejting.
Odgovore mogu da im daju mnogi istinski Veležovci: Sead Kajtaz, Semir Tuce, Dušan Bajević, Ivan Ćurković, Blaž Slišković, Ivica Barbarić, Vukašin Petranović, Predrag i Goran Jurić...
Ni zelenkasto-sjajna Neretva ne može da opere provincijalizam koji se nastanio u Vrapčićima, na velelpnom stadionu u okviru kojeg su izgubljeni svi fudbalski rezoni.
Od muke bi i ona mogla da poteče uzbrdo!
Bio jednom jedan gospodski klub iz Mostara...
Danas imamo seljačku zadrugu u Vrapčićima...
Mnogo vode Neretvom će da prođe da se ponovo u Veležu pojavi čovjek poput Josipa Jole Muse.
