Otužna slika Sokolova

Možda bi bilo bolje da je ovaj tekst sačekao jutro, ali... Bilo je i danas tužno gledati Slaviju na njenom terenu. Uzeli su (da, upravo tako) bod gostujućoj Kozari i njime u taboru Sokolova moraju biti zadovoljni. Tamo negde do 75. minuta ova konstatacija se ne bi mogla izreći. Igrali su domaći, borili se, a onda je trener Milan Muminović morao da menja igrače, što zbog umora, što zbog povreda. Već duže vreme moraju da igraju roviti i povređeni fudbaleri. Oni koji imaju kvalitet, a kada se oni istroše, onda nastaje potop. E tih zadnjih 15 minuta Slaviju su sačuvali anđeli i smušenost igrača Kozare.

Mnogi ne žele da čuju poraznu činjenicu, a to je da Slavija ima praktično 12-13 fudbalera na koje Muminović mora i može da računa, a kada posegne za izmenama, to je onda tragično. Ekipa je u prelaznom roku ostala bez pet-šest fudbalera, a dovedena su samo dvojica. Upozoravali su iz stručnog štaba da je to malo, da će se ući u problem sa kartonima, povredama i to se sada dešava. Juniori koji ulaze u igru su i premladi, ali, nažalost, i igrači bez potrebnog kvaliteta. A zamislite, na platnom spisku ih ima više od 22?

Mnogi će nas zbog ovoga napadati, ali... Istina boli, mogu da nas demantuju, ali ne znamo čime. Ti momčići (nisu oni krivi) prošle sezone su jedva ostali u Premijer ligi juniora, a danas bi trebalo da nose igru Slavije. Neće to da može u iole ozbiljnoj ligi. Sama činjenica da je Slavija uzela samo šest bodova od mogućih 21 govori nama u prilog. Nismo srećni zbog toga.

Od nekadašnjeg premijerligaša i kluba sa integritetom i autoritetom, stigla je Slavija do kluba kojeg mnogi ne poštuju. To je, naravno, krivica Slavije. Ko je i kako predstavlja i zastupa u institucijama Fudbalskog saveza Republike Srpske... Moramo podvući ovde i činjenicu da je organizaciono Slavija na niskim granama. Kako se i kada putuje na utakmice, kakve uslove igrači imaju na tim putovanjima. Može li se nekada otići na noćenje ili nema novca? Plate ne kasne, ali nije to sve.

Uzmimo samo činjenicu da je ekipa u nedelju igrala u Omarskoj, vratila se kući u nedelju uveče ili u ponedeljak ujutru, a samo 48 časova kasnije imala težak okršaj sa Kozarom. Da li je klub mogao tražiti odlaganje utakmice za 24 časa? Kažu, ima TV prenos, pa nema odlaganja. Pa da li zbog TV prenosa treba da ispaštaju igrači, klub? Otkud toliko interesovanje oko Slavije i za njene utakmice i TV prenose? Ovo je već, valjda, treća utakmica koja se prenosi. Zašto? Zbog kvaliteta fudbala ili zbog blizine sedišta vlasnika TV prava, pa mu je najlakše poslati ekipu u Istočno Sarajevo?

I dok uprava kluba ćuti, tako će im i biti. A uprava će da ćuti ili će da odluči da smeni šefa stručnog štaba Milana Muminovića i njega okrivi za sve ove slabosti. A ima li krivice njegove? Nema. Upozoravao je šta će se desiti kada šampionat počne. Nije on vidovit, već samo neko ko je igrao fudbal (i to dobro) i koji zna kako klub funkcioniše. Nešto nas sve ovo podseća na onu sezonu kada je otišao Bojan Regoje. Stanje gotovo preslikano...

Potpisnik ovih redova razmisliće kada će i da li će opet put stadiona. Gledalaca gotovo i da nema, a uslovi u kojima radimo su, najblaže rečeno, loši. Sto, dve stolice, bez interneta. OK, imamo svoj, a imamo i svoju krpu za prašinu i čišćenje stola. Pred svaku utakmicu moramo da očistimo to naše radno mesto, a kakvi su nam hodnici i stakla dok dođemo do tog radnog prostora, bolje da ne pišemo ili fotografišemo. Prašina, paučina...

Sada dakle imamo jednu tužnu i sumornu sliku kluba. Od jednog kluba sa ugledom, kluba koji se nakon 50 godina zaborava vratio na veliku scenu, došlo se do kluba koji lagano i sigurno klizi ka zaboravu. Da li je to ono što Slavija, njeni navijači, pa recimo i stanovnici barem donjeg dela grada Istočno Sarajevo zaslužuju? Naravno da ne!

Samo se iskreno nadamo da neće nekome u ovom gradu pojaviti ideja da se stadion sruši, a na tom prostoru niknu zgrade.

Ništa nije nemoguće!