Vratili se nezamjenjljivi

Kada su rukometni radnici i klubovi očekivali da će se srediti situacija u RUKOMETU BiH, došlo je do očekivanog obrta, u negativnom smislu.

-Prvo su poreski organi u FBiH utvrdili da RSBiH nikada nije bio registrovan u skladu sa Zakonom o sportu BiH.

-Drugo, nisu nikada ni imali poreski broj, jer nisu bili registrovani.

-U srijedu na sastanku (05.04.2017.) u Sarajevu između dva Saveza i to RS FBiH i RS RS radi dogovora oko registracije krovnog Saveza RS BiH, fantomski generalni sekretar RS BiH dostavlja im originalnu potvrdu sa poreskim brojem iz 1994. godine, tvrdeći da je Savez pravilno registrovan.

Fantomski generalni sekretar Smajo Karačić ,u ostavci (sigurno da nikada on neće napustiti Savez) i ostali po običaju ništa nisu dogovorili na tom sastanku. Priča je bila u stilu „trla baba lan da je prođe dan“.

Ovdje se postavlja pitanje ko je ovlastio delegaciju RS RS da pregovara o krovnom Savezu RS BiH, kada nisu u RS FBiH riješena osnovna pitanja sa Hercegovačko-Neretvanskim kantonom i Srednjobosanskim kantonom, koji osporavaju novu registraciju RS FBiH.  Ima tu još nekih nejasnoća.

Umjesto da se rješi i registruje RS FBiH pa da se poslije toga započnu razgovori sa ovlaštenim predstavnicima RS RS (Skupština RS RS još nije odredila delegaciju koja će vršiti pregovore sa RS FBiH) o registraciji krovnog Saveza u rukometu BiH.

Pitam kakvu ulogu ima Smajo Karačić  ispred RS FBiH, kao i  Zdravko Miličević?  Zato i nema rukometa u BiH. Objasniću  vama o kakvoj se igri radi:

1.Smajo  Karačić je dao saglasnost (uz prečutnu saglasnost  Zdravka Miličevića) na štetu srpskog rukometa da se u IHF primi RS Kosovo. Zaista nemam ništa protiv RS Kosova i njihovih igrača, ali ako se vodi zajednička politika u RS BiH tako treba i nastavljati, a ne da pojedi nac vodi rukometnu politiku na svoju ruku.

2.Kada je fantomski Rukometni savez BiH 2013. godine organizovao Svjetsko omladinsko prvenstvo u gradovima BiH, na kome je učešće uzelo 23 ekipe, u prosjeku svaka ekipa je brojala najmanje po 22 člana, boravak od 17 dana po ugovorenom pansionu od 150 švajcarskih franaka (prava cijena pansiona je bila prosječno 80,00 maraka). Kada se tu još dodaju usluge marketinga, donacije Ministarstva za civilne poslove BiH,  te donacije gradova domaćina, možete zamisliti koji se tu novac vrtio. Sam Smajo Karačić i njegov prijatelj  su nadležnim tvrdili da će to prvenstvo donijeti veliki novac fantomskom Savezu (bez žiro računa i poreskog broja) i da će RS BiH u centru Sarajeva od tih novaca napraviti Rukometni dom. Umjesto Rukometnog doma Savez se našao u minusu od 3.000.000,00 KM.

Nikada nije izvršena analiza i prikaz obračuna sa ovoga Svjetskog prvenstva, a nije   raspušten „organizacioni odbor prvenstva“, a KO JE  novcem gazdovao? Zna se!.

Mene interesuje na osnovu čega su Ministarstvo civilnih poslova i marketing služba prvenstva uplaćivali novac za ovu manifestaciju -orga nizaciju u milionskim iznosima i na čiji i koji račun, kao i kako se to trošilo, da umjesto predviđenih zarada prvenstva  naprave dugovi. Treba se nadati da će se i u ovoj sportskoj grani uvesti red.

Obzirom da su policijski kontrolni organi ušli u kontrolu jednog strukovnog - krovnog saveza BiH u Sarajevu, očekujem da će se to desiti i u RS BiH.

Mene ne interesuju spomenute osobe u ovom dopisu, ali mi je žao i krivo što su upropastili jedan olimpijski sport, kao što je to rukomet. To mi je žao!

Pitam ljude iz RS RS šta radite u RS BiH, koji vam je opis radnog mjesta!?

Ja vas molim da me tužite, ako nije tačno što sam iznio u ovom dopisu. Vi se bojite mene tužiti, jer znate da imam ogroman materijal za vas, što vam može donijeti višegodišnju robiju. Zato skupo plaćate moje sprečavanje da se pojavim u štampanim ili elektronskim medijima. Bitka sa Mirom Bjelićem u vezi rukometa skupo košta, ali šta je tu je.