Vrijeme je da se opet prisjetimo malo putovanja po Evropi, sa Slavijom. U Ligi Evrope, tačnije kvalifikacijama 2009. godine Slavija je izvukla danski Olborg. Em daleko, em jak protivnik...

Nema odlaska autobusom, a Dragan Kulina, predsjednik Slavije, se nadao da ćemo dobiti nekoga bližeg, pa svi u "Kondor", ili "Balkan", i ''gari'' na utakmicu. Ovako, sami sjever Danske.  Olborg, valja tri aviona mijenjati. Beč, pa Kopenhagen, pa na kraju let za Olborg.

Krenuli ujutro, stigli naveče. Čekao nas gore Željko Radonja... Hladni Danci nisu željeli da nam pomognu u pronalasku hotela. Poslali Vladi Regoji spisak onih ekstra hotela, a nama treba neki da nešto novca od UEFA i ostane. Rekli su nam da oni nikada ne pomažu u tim poslovima oko hotela , pa nam naveli kako su prošle sezone, a igrali su Ligu šampiona, odbili i Mančester Junajted...

Našli ovi iz kluba ipak našeg čovjeka u Danskoj i on nam predloži jedan mali lijepi hotel, blizu stadiona, ali i benzinske pumpe... Kada smo stigli vidimo da su to tri odvojene dugačke zgrade, na jedan sprat. Čisto, uredno, prijatno. Daleko od luksuza, ali odiše nekim mirom i spokojem...

Naveče, poslije večere, igrači otišli prošetati, pa u sobe, a mi za stolom pravimo taktiku kako doći do dobrog rezultat. Dragan Kulina, Bogdan Čeko, Milorad Košarac, Mišo Glogovac, Duško Bogdanović, Nedeljko Lubura, Rade Vasić, moja malenkost...

Nakon gomile izrečenih pohvala za naš tim na kraju opšti zaključak je samo da se ne obrukamo, a da pred igračima narednih dana glumimo kako nas nije strah, kako smo mi sjajni. Valjda nam bijele noći udarile u glavu, pa nismo mogli spavati, te otvorenih očiju maštali i o dobrom rezultatu. Da nam je neko ponudio 3:0 , prihvatili bi objeručke...

Sutradan Nedeljko Lubura, Rade Vasić i ja cijeli dan provedemo u šetnji gradom. Od 10 do 17 časova nikoga na ulici, nas trojica, tek nakon 17 časova grad živnuo. Za vrijeme ručka neko od igrača se igrao sa onom '' tavom'' za grijanje obroka i zapalio cijeli sto. Samo što nisu zvali vatrogasce.

Naveče, noć pred utakmicu opet pravljenje taktike, hrabrenje, a kako se meč bliži tako naš optimizam splasnuo . Ej, pa to je veliki Olborg...

Sutra idemo na zvanični ručak rukovodstva dva kluba. Nas pet, a Dragan Kulina napunio kese za domaćina. Svaka vrijedi 200 evra. Nećemo mi da se brukamo. Stižemo sa obrazom. Za vrijeme ručka oni nas ispituju koliki nam je budžet? Kulina onako glasno kaže - milion...

Zgledali se Danci, kažu evra, pa nego kako nego evra, uzvraćamo, a mislimo se da mi imamo milion maraka pucali bi na prvu poziciju u Premijer ligi.

Prođe ručak, krenemo nazad, oni nama poklonili kesice. Kad smo izašli pogledamo neka staklena debela činija.Kao za praviti musaku. Vrijednost 20 – 30 maraka, ako je i toliko! A mi njima 200 evra. Neće Srbin da gubi obraz. Jok!!!

Utakmica, priča za sebe. Dolazimo na stadion. Zoka Erbez vodi tim u svlačionicu, a mi ćemo u ložu, bolje rečeno restoran. Švedski sto postavljen i za nas i za navijače koji imaju vip mjesta. Dobro se mi tu najedemo, a moram priznati da smo Neđo i ja jeli jagode, ananas, banane. Nismo im ništa ostavili, a ostali su im pojeli meso.

Najveće iznenađenje bilo je kad je šef stručnog štaba pred nama i svim navijačima počeo objašnjavati kako će oni igrati i kako će oni razbiti protivnika. Godinu ranije su igrali sa Modričom i dobili je 5:0. Gledam ja onog trenera, neki nalickani Šveđani, pun sebe, mislim se što bi bilo lijepo da vas izvrnemo na terenu. A glas razuma govori, alo, to je strašni Olborg. S

ilazimo iz restorana u ložu planiranu za novinare i utakmica kreće. Već u drugoj minuti šansa za njih. Sa dva metra tuče svom silinom njihov špic, a Mladen Lučić im to brani. Kako vrijeme prolazi mi sve bolji i bolji. Bojan Regoje diriguje odbranom, Mačak na golu spustio roletne, a na sredini terena Goran Simić voza Dance i one njihove strance kao u prikolici. On na jednu stranu, sa loptom, oni na drugu.  

Picula maestralan, a i ostali. Igrali su: Lučić, Stanković, Lackanović, Regoje, Arsenijević, Todorović, Šćepanović, Simić, Radonja, Đermanović, Kutalija. Ušli su još Nemanja Šešlija i Igor Radovanović, a izašli Todorović i Đermanović.

 Pitali nas kasnije za Piculu, koliko ima godina. Da je bio dvije godine  mlađi, ostao bi u Danskoj!!! Nakon 90 minuta velike bitke, ostao rezultat 0:0. Mi slavimo, ludi od sreće. Grlimo se, ljubimo. Nije bilo korone. Jedva čekamo da se vratimo u hotel i na miru pogledamo utakmicu. Obećali nam klupski čelnici Olborga dati kasetu.

Nakon duže priče i ubjeđivanja, nema ništa od kasete. Neće da daju, ljuti što nisu dobili. Tada sam na put išao bez snimatelja, ja nešto snimao nekom malom smiješnom kamerom i nemamo snimak tog susreta. Ajde, nema veze, neka smo ih ''otresli''.

Dolazimo u hotel, veselje, igrači presrećni, mi otkrivamo kako smo strahovali, oni isto. Odlaze na spavanje, a nema neće san na oči. Ostajemo na terasi hotela, Konobari otišli, nema više ništa, ali ima ona benzinska, na njoj ima limenki piva. Divota...

Povratak kući, nestvaran rezultat. Kad sam izašao iz sobe, a cimer mi bio Đermanović, svi mi čestitaju rođendan. Pitam se kako znaju, pa otkrijem da su vidjeli na Fejsbuku. Dolazi i revanš utakmica. Imamo onaj redovni brifing na stadionu Koševo, a Željko Radonja u pola deset nosi dresove na štampanje. Brifing u deset.

Nema Željka, pa ja kažem kako je bila saobraćajna nesreća na dijelu puta kuda mora da prođe, pa će kasniti. Ovi naši se raspituju gdje je bila, a ne mogu im reći da ne govorim istinu. Nekako to prođe, stiže Željko. Sve kako treba, a tri dana ranije zove me Dragan Kulina i kaže da Danci traže prenos utakmice. Prvo nisu željeli, a nakon 0:0 daj prenos. Ponudili, čini mi se 40.000 maraka, Kulina im kaže može, ali 60.000. Tako mi prodamo prvi put u Slavijinoj istoriji prenos nekom van Bosne i Hercegovine.

Dan pred utakmicu imali smo i zajednički press, a onaj napirlitani Šveđanin umjesto o utakmici priča kako su uživali gledajući iz aviona prelijepe predjele... Poželim ja njemu i da u povratku uživa, ali i da ponese neki gol kući. Izvede ekipu na Koševo, bez najboljeg špica. Definitivno me tada ubijedio da je on ipak samo maneken, a ne trener.

Ostalo je istorija: Na Koševu 3:1 za nas, strijelci 1:0 Kutalia (34'), 2:0 Đermanović (48'), 2:1 Johanson (51'), 3:1 Šćepanović (90') Pred oko 4000 gledalaca Slavija je nastupila u sastavu: Lučić, Lackanović, Regoje, Stanković, Arsenijević, Simić, Šćepanović, Đermanović, Radonja, Kutalija, Todorović, Ušli su; Šešlija, Vuksanović I Radovanović…

Što se tiče onog obaveznog ručka predstavnika dva tima nisam bio, a li znam da su opet donijeli 20-30 maraka u onim kesama, a Kulina opet gospodin… Tako smo ih otresli da još uvijek ne mogu da se oporave i vrate na stare staze…Da li ste od 2009 godine čuli da Olborg igra Evropu??? Doduše ne igra ni Slavija, ali to je već druga priča…