Anastasia Vujičić, mlada 14-godišnja odbojkašica ŽOK Leotar, od juna ce biti dio tima OK Crvena Zvezda iz Beograda. Do tada je očekuju nastupi u nastavku prvenstva sa ŽOK Leotar sa kojim se plasirala u drugi krug. Razgovarali smo sa njenim ocem i prenosimo vam njegove utiske. Anastasia je bila primjećena od strane skauta Crvene Zvezde, kome nije trebalo dugo da prepozna potencijal koji posjeduje. Nakon trodnevnih priprema sa kadetima i pionirima CZ to je i potvrdjeno. Sa ovim je otvoreno novo poglavlje i u saradnji izmedju dva odbojkaška kluba. Anastasia bi trebalo da upiše Sportsku gimnaziju u Beogradu, gdje bi nastavila svoje školovanje, koje bi joj omogućilo nesmetan proces u školstvu i sportu u isto vrijeme. Inače odličan djak tokom cijelog školovanja, kao i osvajač nagrada na takmičenjima klavira u sklopu muzičke škole. Ipak je ljubav prema odbojci prevladala.Tako da se odlučila za ovaj ni malo lak korak koji traži nastavak napornog rada i odricanja. Profesionalni pristup i posvećenost poslu od strane glavnog koordinatora, Alme Dobričanin iz OK Crvena Zvezda, nam je ulilo povjerenje da ce nam dijete nastaviti razvojni put u pravim rukama. Anastasia se razvijala uz kontinuiran rad sa trenerima u sklopu ŽOK Leotar, u prelijepom i veselom okruženju sa svojim drugaricama. Veoma bitnu ulogu je odigrao i paralelan trenažni proces uz praćenje kondicionog trenera Srdjana Kuljića. U sklopu ETC trenažnog centra, vodio je računa da Anastasia i kondiciono i razvojno prati odbojkaške treninge. To je bilo veoma bitno da se tijelo razvija proporcionalno uz smanjnje rizika od povreda, što je za djecu u tim godinama od izuzetnog značaja. Rodjena u Montrealu u Kanadi, ipak je milo Trebinje privuklo porodicu da se vrati Hercegovačkim korjenima. Odrastanje u još uvijek zdravom i patrijahalnom okruženju nase Hercegovine, mnogo je značilo za formiranje temelja u razvoju djeteta. Kao i mogućnosti ostvarenja temelja u školstvu, muzici i sportu. Ali ipak za nešto više u pojedinim segmentima za našu omladinu taj odlazak u veće gradove matice Srbije u ovom trenutku je neizbježan. Kao i maratonski put i istrajnost bez kog nema uspjeha. Nadamo se da će se vremenom to promijeniti, pa da se bar taj odlazak ako ne može da izbjegne, bar malo pomjeri. Znamo da to nije lako za malu sredinu kao sto je Trebinje, ali je izvodljivo ako se neke stvari postave na svoje mjesto.