Foto: US Open

Novak Đoković u osmini finala US Opena igraće protiv Džensona Bruksbija. Amerikanac vam vjerovatno nije toliko poznat jer do sada nije pravio velike rezultate pa ćemo reći neke osnovne stvari o njemu.

Bruksbi je rano počeo da se bavi tenisom. Za njega je ključna saradnja sa trenerom Gilbertom na čiju je akademiju došao. Sam dolazak je specifičan jer je Gilbert obučavao Bruksbijeve roditelje a vremenom su svi uvidjeli da mali Dženson itekako ima talenta za tenis pa su odlučili da Gilbert radi sa njim.

Sada kada vidite Bruksbija, rekli bi da je to klasični predstavnik američke škole tenisa. Visok je 193 centimetra što aludira na jak servis i jak forhend. Međutim, ako bi tako zaključili o njemu bili bi potpuno u krivu jer Bruksbi nije klasičan predstavnik američke škole tenisa.

On nije bio toliko visok u mlađim danima i tek je počeo naglo rasti u periodu između 16. i 18. godine. Do tada se nije mogao osloniti na snagu nego na taktiku. To je možda i dobro jer obično u svakom sportu ko dominira u svom uzrastu na fizikalije, u seniorskoj konkurenciji ne napravi mnogo jer ne može da se pomiri sa tim da nakon dominacije u mlađim danima, doživljava poraze u seniorskom tenisu.

Zato je razvoj kakav je Bruksbi imao idealan za njega. Od ranih dana se morao osloniti na taktiku što nije baš karakteristično za Amerikance. Većina su sjajni serveri i sjajno udaraju lopticu a prije svega forhend. Bruksbijev omiljeni udarac je bekhend. Može da potegne ali ne udara svaki put maksimalno nego taktizira i igra sa dosta spina. To može nekada umrtviti protivnika što je jedna od taktika Bruksbija a takođe ima i nekoliko različitih varijacija kada ide na bekhend i tu je dosta sličan Florijanu Majeru.

Međutim, to što igra na taktiku i što se razvijao tako što je morao igrati taktički, ne znači da ne zna i udarati jako. Nije tipičan server kao Izner ili takvi teniseri ali itekako zna dobro servirati pa i odigrati servis-volej igru. I njegov forhend može biti opasan ali sa njim krene rizikovati tek kad se napuni samopouzdanjem sa bekhenda.

Prije dvije godine poslao je Berdiha u penziju kada ga je eliminisao na startu US Opena a onda ga je dobio Basilašvili u drugom olu. Imao je šansu da ode na koledž za stalno i opcija je bio Bejlor ali je ipak procijenio da je dovoljno spreman za seniorski tenis.

Ove sezone Bruksbi bilježi sjajne rezultate i to na različitim podlogama. Igramo je četiri finala Čelendžera. Prvo je u Potčefstrumu osvojio titulu pobjedom protiv Habašvilija da bi ga u Klivlendu savladao Fratanđelo. U aprilu je uzeo dvije titule tako što je na tvrdoj podlozi savladao Kudlu u Olrandu a onda na šljaci Fratanđela u Talasiju. Da se sjajno snalazi na svim podlogama pokazao je i prvim finalom na ATP nivou kada je igrao finale Njuporta gdje je izgubio od Andersona. Iako do tada nije igrao na travi, stigao je sve do finala.

Za ovogodišnji US Open dobio je pozivnicu i definitivno je opravdao očekivanja. U prvom kolu nadigrao je Imera da bi u drugom kolu dobio zemljaka Iznera. U trećem kolu ostvario je veliku pobjedu. Tada je preokretom savladao Karaceva.

Iako Amerikanci dosta očekuju od Bruksbija u duelu sa Noletom, ukoliko Noletov ritern bude na visini zadatka, teško će Amerikanac nešto napraviti. Igraće se u večernjem terminu na punom ''Artur Eš'' stadionu. Svakako da će publika biti uz njega i nosiće ga te mu davati dodatnu snagu ali nije Noletu prvi put da igra i protiv publike i rivala. Navikao je na to tako da će se brzo prilagoditi.

Kako god prošao meč sa Đokovićem, Bruksbi je sigurno neko ko ima najveću perspektivu od ''novih'' Amerikanaca. Igra sjajno na svim podlogama, nije jednoličan teniser i igra tenis na glavu a ne na snagu. Sada mu je potreban samo kontinuitet i ima sve da dugi niz godina bude TOP10 teniser. A takav jedan toliko dugo fali Amerikancima......