На страници ЖОК "Леoтар" пронашли смо лијепу и афирмативну причу, објављујемо је у цијелини.

LJUDI SU NAJVEĆA VRIJEDNOST ŽIVOTA...NASTAVAK...

Možda će neko reći da je vrijeme najbolji pokazatelj vrijednosti tragova koje su neki ljudi ostavili iza sebe. Sigurno da u tome ima istine. Međutim, živimo u vremenu kada te prave vrijednosti nisu baš na cijeni, kad dobar primjer često nije vidljiv, kada se toliko bavimo nevažnim ljudima da često oko sebe ne vidimo one prave. A ako ih ne pomenemo ili zaboravimo, biće kao da nisu ni postojali.

Ova posveta je dokaz da ipak postoje osobe koje sebe nikad nisu isticale u prvi plan, ali su upravo okolnosti i rezultati koje su pravili dovele do toga. Mi smo jedan mali Klub. Ljudi često zaboravljaju početnu tačku ženske odbojke u Trebinju, od prije 10-tak godina, pa danas misle da nešto može bolje ili više. A tamo na početnoj tački, te 2010. godine, dođe djevojčica sa djevojčicom iz komšiluka, koja je već od ranije trenirala odbojku u školskoj sekciji OŠ “Vuk Karadžić”, na istu tu sekciju, u školsku salu, u Policama. Ta mala djevojčica išla je u treći razred osnovne škole i već je trenirala rukomet. Već posle nekoliko treninga, iako neiskusni treneri, znali smo da ipak postoji nešto što je izdvaja od ostalih. Posvećenost, volja, marljivost, ljudski odnos iznad svega, u godinama koje su slijedile, napravili su je onim što ona zaista jeste.

Ona je Ivana Vujović, sad već zasigurno možemo reći bez imalo pretjerivanja, najbolja odbojkašica koju je Trebinje imalo, sa nadom da će u budućnosti biti novih djevojčica poput Ivane, i boljih naravno. Te 2019. godine naš Klub je napravio istorijski rezultat kada je odbojkaški sport u Trebinju u pitanju, plasmanom u Prvu ligu RS. Najveći doprinos, uz sve ostale odbojkašice koji su igrali u tom timu, dala je upravo Ivana, nenametljivo, kako to samo ona zna. Posljednje dvije godine postala je prepoznatljiv prvoligaški igrač, neko koga su poštovale sve protivničke ekipe i treneri, a nama je davala sigurnost i stabilnost. Na mlađima je da taj put i primjer nastave. Nadamo se da smo svi, bar malo, svih ovih godina naučili šta je vrijedan, pošten i ljudski odnos prema onome što voliš. Da se ne buniš, ne tražiš izgovore, da si uvijek raspoložen i spreman da daš sve od sebe za svoje, ali i dobro cijelog tima.

Jasno je da se u životu prioriteti mijenjaju. Ostaje žal što odbojka u Ivaninom slučaju nema veću ulogu nakon srednje škole, ali ko zna. Ona svoje školovanje nastavlja u Beogradu, u nadi da će nam svojim prisustvom, kada joj to obaveze budu dozvoljavale, i dalje biti vjetar u leđa, u namjeri da Trebinje i dalje ima stabilnog prvoligaša. A ona zna da joj mi želimo samo najbolje, jer to i zaslužuje, kao čovjek prije svega.