Foto: Australian Open

Rafael Nadal došao je do 21. titule na Gren Slemu. Uradio je to tako što je slavio u finalu Australijan Opena protiv Danila Medvedeva nakon velikog preokreta. Zapravo, mnogiće reći da je to veliki preokret Nadala jer je od 0-2 došao do 3-2. Međutim, u pitanju je nešto drugo.

Medvedev je u finale ušao kao veliki favorit. Znalo se da je dosta toga na njegovoj strani. Omiljena podloga ali i mnogo bolja forma u poslednje vrijeme. U raznim analizama ovih dana se moglo čuti svašta ali skoro svi su se složili da je Rus veliki favorit i da bi trebao doći do titule.

Međutim, vidjelo se od starta da nešto nije kako treba. Ako se gleda rezultat prvog seta, mnogi će reći da je Medvedev oduvao Nadala jer je sa 6-2 dobio set. Međutim, Medvedev je odigrao jedan običan set. U odnosu na svoja najbolja izdanja tenis koji je pružio u prvom setu bio je pa nekih 60-70% njegovog maksimuma. Međutim, dobio je ubjedljivo set i očekivalo se njegovo dizanje kako meč bude tekao.

U drugom setu se zapravo vidjelo da je Medvedev u ovom trenutku kvalitetniji teniser. Nije igrao opet ni blizu maksimuma, dva puta je imao brejk zaostatka i vraćao se u set a sve to sa veoma lošim prvim servisom. Ipak, u tajbrejku je bio pravi i uspio je izvući set.

Prvih par gemova trećeg seta bili su nešto slabijeg intenziteta. Djelovalo je da Medvedev radi baš ono što treba. Da umiruje ritam meča i samim tim smanjuje Rafi prostor za neko energetsko dizanje. Na kraju će se ispostaviti da je šesti gem trećeg seta prelomio meč. Imao je Medvedev 0-40 na servis Nadala i nije napravio brejk.

S obzirom na to da je imao veliku prednost, vjerovatno niko nije pomislio da će uslijediti neki veliki pad. Međutim, uslijedio je ne veliki pad nego jedno od najvećih samouništenja jednog tenisera u jednom meču ikada.

Medvedev je odjednom izgubio kompas. Iako je djelovao hladno i smireno, odjednom je krenuo da paniči. Radio je sve ono što se ne smije protiv Nadala. Prije svega, donosio je pogrešne odluke i to u kontinuitetu. Tokom druge polovine trećeg i tokom cijelog četvrtog seta, do beskonačnosti je forsirao drop šotove iako mu nisu donosili ništa.

Generalno, Medvedev nije neko ko igra mnogo drop šotove. Oni takođe nisu toliko dobri na tvrdoj podlozi osim ako želite malo protivnika izbaciti iz konfor zone ili ako je baš mnogo iza osnovne linije. Ali Medvedev je krenuo u pretjerivanje.

Pored toga, kao da se stegao. Više nije imao hrabrosti i više ti njegovi napadi nisu bili toliko ubojiti. U prva dva ipo seta forsirao je Rafin bekhend i često je tako dolazio do poena. Kasnije, svjesno ili ne, odustao je od te taktike. Naravno, Rafa se i sam izvlači na forhend kad god može a ako mu to još rival ponudi, onda će tek znati koristiti svoje najjače oružje.

I pored svih početničkih grešaka, taktičke pogubljenosti i na momente nedostatka servisa, Medvedev nije bio daleko. Bio je tu ali nije bio dovoljno tu da bi izbjegao odlazak u peti set. 

Sam start petog seta bio je takav da je Medvedev pokazao ponovo određenu dozu mirnoće. Tako je bilo do petog gema. Opet nervoza, opet taktička smušenost i brejk Nadala. Međutim, Medvedev se nije tek tako predao. Pokušavao je da se vrati u meč na sve načine. Na kraju je i uspio u desetom gemu. Realno, više ga je Nadal svojim greškama vratio u meč i uzvratio mu za neke poklone u trećem i četvrtom setu.

Ali kako god, Medvedev je došao do 5-5. Međutim, čak ni to ga nije vratilo na pravi put. Umjesto da tada odigra staložen i miran gem i da osigura super tajbrejk, Medvedev je ponovo krenuo sa jeftinim greškama. A jednom tavkom, greškom na brejk lopti, faktički je i definitivno poklonio Rafi titulu. Rafa je svoj servis sačuvao i došao do titule.

Ako budete čitali ovih dana strane medije, većina će sipati hvalospijeve na račun Nadala. Pisaće se o veličanstvenom preokretu Nadala. Nadala se mora pohvaliti za upornost. Nije odustajao i dao je sve što je mogao da se vrati u meč.

Međutim, ma koliko on uporan bio, preokret nema toliko veze sa tim. Zapravo, to je najmanje preokret. Zapravo, to je veliko samouništenje Danila Medvedeva. Rus od starta nije igrao ni blizu kako može i zna. Pa i sa takvom igrom imao je 2-0, 3-2 u trećem setu i tri brejk lopte. Međutim, kao da nije mogao doći sebi nakon te tri propuštene brejk lopte.

Krenuo je paničiti, krenuo je srljati i igrati onako kako se možete ni protiv mnogo lošijih tenisera od Rafaela Nadala. Na kraju se može bez pretjerivanja reći da je Medvedev zapravo svojim greškama i time što se taktički pogubio, sam sebe pobijedio.

I nije čak ovo prvi put da Medvedev radi. U ranoj fazi svoje karijere mnogo puta je znao ispustiti dobijene mečeve i to protiv dosta lošijih tenisera. Djelovalo je da je prebolio te dječije bolesti i da mu se više neće dešavati takve stvari. Međutim, očito da nije.

To što je sebi dozvolio u finalu Gren Slema je zaista nešto što se rijetko kada viđa. Jasno je da je imao meč u svojim rukama a onda je podigao ruke u vis a meč sa sve trofejom je odletio pravo u ruke Rafaela Nadala.