Foto/ Rogatica.com

Motociklistički sport u Bosni i Hercegovini nalazi se u ozbiljnoj krizi, a uzrok tome nije manjak vozača, klubova ili interesa za takmičenja, već potpuna kontrola koju nad sportom ima direktor Motociklističkog saveza BiH (MS BiH), Davor Komšić iz Kreševa. Njegova samovolja, administrativne blokade i netransparentno upravljanje doveli su do toga da se broj takmičenja smanjuje, klubovi napuštaju Savez, a vozači sve češće prelaze u moto saveze susjednih zemalja. Iz tog razloga grupa sportskih entuzijasta iz ovog atraktivnog sporta među kojima su Branko Lelek i Miroslav Ćajić iz AMD Rogatica, Miroslav Milojević MK „Mrion“ Derventa i Benjamin Hajdarević MK „Bugojno“ su se oglasili zvaničnim saopštenjem u kome se između ostalog ističe

- Na papiru, MS BiH je član Evropske moto federacije i trebao bi predstavljati krovnu organizaciju za moto sport u zemlji. U stvarnosti, Savez funkcioniše kao privatni sistem jednog čovjeka. Davor Komšić istovremeno je direktor Saveza, predsjednik Upravnog odbora i organizator trka u Kreševu. Formalni predsjednik Saveza, Davor Kožul, samo je figura bez stvarne moći, dok sve odluke donosi i provodi Komšić. 

Organizacijska struktura MS BiH je zatvoren sistem u kojem ključnu ulogu igra upravo Komšić. Savez ima samo dvije punopravne članice: Moto savez Republike Srpske i Moto savez Federacije BiH. Ostali klubovi – oni na kojima stvarno počiva moto sport u BiH – nemaju pravo glasa, nikada nisu ni vidjeli Statut Saveza niti učestvovali u izborima. Ne zna se kada su održane Skupštine ili sastanci Upravnog odbora – sve odluke donosi isključivo Komšić. 

Moto savez Republike Srpske zvanično broji samo dva kluba – Falkon i Maršal iz Banja Luke. Kada je krajem 2024. godine Bojan Majkić iz kluba Maršal proglašen predsjednikom Saveza, predsjednik drugog kluba nije ni znao da su izbori održani. Ko je glasao, kada i gdje – ostaje nepoznato. Još veća misterija je Moto savez Federacije BiH, čiji je broj članova nepoznat, nema javnih dokumenata, a Statut je nemoguće dobiti na uvid. Izlaskom MK “Miron” iz Dervente iz ovog saveza postavlja se pitanje validnosti postojanja ovog saveza kao krovne organizacije.

Prema riječima predstavnika moto klubova, MS BiH sistematski onemogućava organizaciju moto trka koje nisu pod njegovom direktnom kontrolom. Komšić koristi nepostojeće pravilnike i kaznene odluke da bi kažnjavao klubove i organizatore, dok se istovremeno ne zna da je ikada kaznio vlastiti klub ili trke koje organizuje u Kreševu. Na posljednjoj trci u Kreševu desio se niz propusta zbog kojih trka nije smjela biti ni početa. To su primjetili strani vozači pa je zbog toka Komšić ostao uskraćen za trku evropskog šampionata na ovoj stazi i gubljenje licence. Zbog ovoh propusta svoj klub nije kaznio!

Sam sebi delegira zadatke, sam sebi odobrava izvršenja, sam piše dopise i saopštenja, a zatim ih potpisuje u ime predsjednika Saveza Davora Kožula, koji nikada ništa ne zna i za sve upućuje na Komšića. Više puta su kontaktirane nadležne institucije i predočena im je dokumentacija o ovakvom načinu upravljanja Savezom, ali reakcije nije bilo. 

U 2024. godini, pod okriljem MS BiH održane su samo dvije motokros trke, obje na privatnoj stazi u Kreševu. Da bi mogao proglasiti šampione, Komšić je pribrojao rezultate trka iz Hrvatske i Srbije, iako MS BiH nije bio njihov organizator. Ovakve manipulacije direktno urušavaju kredibilitet sporta u BiH. Klubove koji su orgranizovali trke bez njegove lične kontrole je kaznio, po njegovom pravilniku, novčanom kaznom. Pojedinim klubovima je uskratio izdavanje startnih dozvola. Osporio im je i titulu najboljeg kluba u BiH sve dok ne plate kaznu koju im je on lično odredio. Pojedince koji nisu pod njegovom kontrolom, a koji mu smetaju u izvršenju njegovih namjera, telefonski je uznemiravao i prietio njihovoj djeci. Čak je protiv pojedinih lažirao cijeli disciplinski postupak i kao takav poslao FIM orrganizaciji kako bi bili kažnjeni.

Zbog ovakvog stanja, mnogi moto klubovi u BiH prešli su pod okrilje moto saveza Hrvatske i Srbije, dok su domaće trke ostale na minimumu. U disciplini road racinga, praktično ne postoji nijedan domaći vozač – svi nastupaju pod zastavom drugih zemalja. 

Motokros, nekada jedna od najpopularnijih disciplina, sada broji samo šest aktivnih vozača u amaterskim klasama, dok su profesionalne klase MX 50, 65, 85 i 125 odavno ugašene. Od sedam motokros staza u BiH, šampionat se vozi isključivo na jednoj – privatnoj stazi u Kreševu, čiji je vlasnik upravo Komšić. 

Nije samo BiH ta koja prepoznaje problem. Komšić je postao nepoželjna osoba i u moto zajednici Hrvatske – posebno na trkama državnog nivoa u Pakracu i Slavonskoj ligi, gdje je pokušavao provocirati organizatore. 

Klubove koji su organizatori trka je prisiljavao da plaćaju razne namete kako bi izvlačio finansijsku korist od njih. Sve je to Komšić sam stavio u razne anekse a ko ne poštuje njegov anaks dobije kaznu.

Zašto bi osoba koja se toliko potrudila da postavi sebe i svoje ljude na ključne pozicije u sva tri pomenuta saveza i u cjelokupan moto sport BiH, donosila odluke koje očigledno štete sportu i takmičarima? 

Da li je riječ o pokušaju eliminacije konkurencije, gdje Komšić svjesno otežava rad drugih klubova i vozača kako bi osigurao povoljniji položaj za vlastiti klub i trke? 

Pošto mu to nije pošlo za rukom u skijaškom sportu, gdje također nije stekao dobru reputaciju, da li mu je moto sport nova odskočna daska ka većoj političkoj ulozi, budući da je već osigurao mjesto u Vijeću za sport i Olimpijskom odboru?  Gdje god je došao iza sebe je ostavio pustoš.

Ili se, kako mnogi pretpostavljaju, sve svodi na lične ambicije i želju za kontrolom, proizašle iz duboko ukorijenjenih frustracija i potrebe za moći? 

Šta god bio pravi motiv, jedno je sigurno – dok se ovakvo stanje ne promijeni, moto sport u BiH će nastaviti stagnirati, a vozači i klubovi će svoju budućnost tražiti izvan granica zemlje.