Mirko Marić
Ženski fudbal u Crnoj Gori godinama je tražio svoj put, svoj ritam, svoje mjesto na evropskoj sceni. A onda se pojavila generacija koja je odlučila da više nema granica, da se više ne živi u sjenci i da je vrijeme da se glas Crne Gore čuje i respektuje. Na čelu tog preporoda stoji selektor Mirko Marić, čovjek čiji je rad u proteklim godinama postao simbol napretka, stabilnosti i istorijskih uspjeha.
Marić je preuzeo reprezentaciju u periodu kada su bili potrebni hrabri potezi, jasna vizija i nulta tolerancija na stagnaciju. Unio je profesionalizam kakav ranije nije postojao u ovolikoj mjeri, izgradio sistem koji je poštovan, a ne samo zamišljen, i oko sebe okupio stručni štab koji funkcioniše kao mala fabrika rada, discipline i razvoja.
Rezultat takvog pristupa osjetio se brzo, ali vrhunac je stigao onda kada je malo ko očekivao — plasman u B diviziju UEFA Lige nacija, najvišu stepenicu koju je ženski nacionalni tim Crne Gore ikada dostigao. To je uspjeh koji znači mnogo više od pukog sportskog rezultata — to je poruka da Crna Gora ima generaciju koja može dugo da traje, reprezentaciju koja je spremna da se takmiči sa najboljim evropskim selekcijama i stručni štab koji zna da vodi tim kroz izazove.
Jedan od temelja tog uspjeha bio je i trenutak koji se pamti kao prekretnica — istorijska pobjeda protiv Bosne i Hercegovine u Zenici 2021. godine. To nije bila obična utakmica. To je bio meč koji je pokazao karakter, pokazao da djevojke vjeruju jedna u drugu, da vjeruju u selektora i u sistem, i da Crna Gora više nije autsajder, već tim sposoban da ruši barijere na tuđem terenu, pred tuđom publikom i u utakmicama koje nose pritisak.
Od tog dana, zvanično je startovao uspon. I on traje.
Godina 2025. završena je sa samo jednim porazom, i to protiv Hrvatske u prijateljskoj utakmici — što samo govori o stabilnosti i jasnoći igre koju je Marić izgradio. Reprezentacija danas izgleda organizovano, odgovorno i takmičarski maksimalno zrelo. Svaki meč igra se sa idejom, svaka linija ima strukturu, a svaka igračica ulogu. To su stvari koje se ne dešavaju slučajno.
Još jedna dodatna snaga ovog tima je činjenica da reprezentativke igraju u najboljim evropskim klubovima, osvajaju titule, igraju evropska takmičenja i svakodnevno se nadmeću sa vrhunskim igračicama. To iskustvo vraćaju u reprezentaciju, što se vidi u samopouzdanju, disciplini i kvalitetu igre.
Generacija predvođena imenima poput Armise Kuč, Jasne Đoković, Slađane Bulatović, Helene Božić i Darije Đukić danas predstavlja nešto mnogo više od okosnice tima. One su simbol jednog vremena, nosioci nove ere, igraju na vrhunskom nivou i svojim primjerom povlače mlađe djevojke koje stižu, željne dokazivanja i spremne da preuzmu odgovornost kada im dođe trenutak. Ta harmonija iskustva i mladosti možda je najveće oružje Crne Gore u ovom trenutku.
Zahvaljujući Mirku Mariću i njegovom stručnom štabu, ženski fudbal u Crnoj Gori više nije samo sportska disciplina — postao je projekat, sistem, reprezentacija koja ima kulturu i identitet. Probudio se duh takmičenja, duh pobjeda, ali i osjećaj da je ovo tek početak jednog velikog puta.
Crna Gora danas ima reprezentaciju u koju vjeruje, generaciju koja se ne zadovoljava malim stvarima i selektora koji je znao kako da probudi ono najbolje u njima. A najbolji dio je — najljepše stranice ove priče tek treba da se napišu.
Crna Gora
| Emina | 3 : 0 | Leotar |
| SFK 2000 | 4 : 0 | Radnik Bumerang |
| Spartak 2013 | 2 : 2 | Fortuna |
| Libero | 1 : 3 | Iskra |
| Poz | Tim | Utak | Pob | Ner | Por | Bod | |
| 1 | SFK 2000 | 11 | 10 | 1 | 0 | 31 | |
| 2 | Emina | 11 | 8 | 1 | 2 | 25 | |
| 3 | Radnik Bumerang | 11 | 7 | 1 | 3 | 22 | |
| 4 | Leotar | 11 | 6 | 1 | 4 | 19 | |
| 5 | Iskra | 11 | 4 | 3 | 4 | 15 | |
| 6 | Libero | 11 | 3 | 0 | 8 | 9 | |
| 7 | Spartak 2013 | 11 | 1 | 1 | 9 | 4 | |
| 8 | Fortuna | 11 | 0 | 2 | 9 | 2 | |