Sagovornik u ovom razgovoru je bivši košarkaš, trener, a sada i predsjednik matičnog kluba OKK Rudar 2015, Milorad Jovičić – Jogi. 1. Kada ste napravili prve košarkaške korake? – Kao dijete nisam puno “odskakao“ visinom, ali uvijek sam volio košarku u osnovnoj školi, u sekcijama i “betonskom“ kako smo to mi dječaci zvali. Tek u srednjoj školi počinjem sa treninzima u KK “Rudar“, na nagovor tadašnjeg igrača, Borislava Radovanovića – Šurde, 1986. godine, a prvi trener mi je bio Đuko Radovanović, tako da sa 15 godina igram za juniore i seniore KK “Rudar“ Ugljevik. 2. Kao talentovanog košarkaša Vas zapažaju i ostali klubovi i vi odlazite iz KK “Rudar“? – Da, odlazim prvo u komšijski KK “Radnik“ iz Bijeljine, a potom u “Mladost“ iz Zemuna, tri sezone – tadašnja prva liga Jugoslavije. Od ’96. do ’98. godine, iz “Mladosti“ se selim u kragujevačku “Zastavu“ i ostajem tri sezone, a potom u “Borac“ iz Banja Luke u najuspješnijoj sezoni “Borca“ kada smo bili prvi posleratni prvaci Bosne i Hercegovine. Iz “Borca“ se selim u “Hercegovac“ iz Bileće, pa potom slijedi povratak u matični klub KK “Rudar“ Ugljevik, gdje završavam igračku karijeru. 3. Koji su treneri imali na Vas najveći uticaj kao igrača, koga biste posebno izdvojili? – Najveći uticaj na razvoj moje košarkaške karijere su imali treneri Pero Rodić, Pero Živković iz Bijeljine, Jovica Antonić, sadašnji pomoćni trener reprezentacije Srbije i Vojislav Vejzović iz Beograda. 4. Imali ste veoma uspješnu karijeru, a bila bi još uspješnija da niste imali povredu, koji Vam je najznačajniji trofej? – Najdraži i najznačajniji trofej je svakako šampionska titula prvenstva BiH, osvojena za “Borac Nektar“, 2000. godine. Tada sam bio igrač u ekipi, koja je možda bila i najjača u istoriji banjalučkog kluba, predvođena trenerima – Karalićem, Đerićem i Velimirom Gasićem na kraju sezone. 5. Danas ste predsjednik kluba u kome ste počeli igračku karijeru i bili trener. Šta to za Vas znači? – Ja bih najviše volio da se bavim samo trenerskim poslom, ali okolnosti iziskuju da moram biti u organima uprave kluba. Biti predsjednik OKK Rudara 2015. godine je velika obaveza i slobodno mogu reći nezahvalno, koliko god to zvučalo kao ustaljena fraza. Da bi neko vodio neki klub mora prije svega imati ogromnu ljubav prema istom i sportu u kom radi. Trenutno vremena za sport nisu sjajna uopšte. Samo radi uporedbe – Nekada je fudbalski klub imao budžet od milion maraka, košarka oko 250 hiljada, ostali sportovi takođe. Danas je fudbalski klub “Rudar“ pred gašenjem, a mi se borimo zahvaljujući Opštini i jednim dijelom Ri Te. Sve to utiče na stvaranje novih igrača, mlađih kategorija. Nekada smo (a to je bilo sve do 2005. godine), pored prvog tima imali obezbjeđen prevoz i dvostruko takmičenje i za mlađe sekcije. Dans je to veliki problem. 6. Ne samo da ste predsjednik kluba, nego i koordinirate u radu mlađih kategorija? – Rad sa mlađim kategorijama je zadovoljavajući, imamo dobre trenere, ali problem su termini. Očekujemo završetak sportske sale i tek tada sa povećanjem broja termina možemo pričati o stvaranju ekstra asova, igrača i za više rangove. U međuvremenu, otvorili smo školu košarke u Loparama, ustanovili saradnju sa KK Crvena Zvezda iz Beograda, 26. novembra nam u goste dolazi kadetska selekcija Crvene Zvezde. Kad se otvori sportska sala, imaćemo mogućnost da sa Zvezdom produbimo saradnju i naprvimo jednu izvrsnu priču, ne samo za klub, nego i za naš grad. Odgovorno tvrdim da je naše podneblje “Bogom dato“ za košarku, odnosno da naš kraj daje djecu talentovanu za ovaj popularni sport. Pozvao bih privrednike, ljude na položajima da nam pomognu, jer OKK Rudar 2015. je zdrava priča, zbog naše djece i Ugljevika uopšte. Pojačali smo sastav uprave, tu su Žarko Novaković, Dragiša Vidaković, Zlatko Ječmenica, Gavrilo Đokić, Duško Vićić, doktor Aleksandar Jovičić i ja. 7. I za kraj našeg razgovora, koja vam je utakmica ostala u posebnom sjećanju kao igraču? – Jedno od najljepših iskustava u karijeri mi je bila utakmica, koju sam u timu “Borca“ u Banja Luci igrao protiv čuvene grupe “Sedam“, za koju su nastupali Đorđević, Divac, Paspalj, Bodiroga, Savić, Danilović ostali članovi, vjerovatno najjače generacije košarkaša na ovim prostorima svih vremena. Izvor: Ugljevik.net