Foto: Denver Nuggets

Nekada nekih stvari i nismo svjesni na najbolji način i olako ih uzimamo zdravo za gotovo. Tako se nekada i neki veliki uspjeh proprati iako tako ne bi trebalo biti. Jeste Nikola Jokić neko ko igra godinama briljantno i ko nas je na to navikao ali vjerovatno nismo ni svjesni kakvog velemajstora imamo.

O počecima Nikole Jokića zna se sve. Od toga da je htio bataliti košarku i posvetiti se trkama konja pa do toga da ga je kao ''bucka'' Miško Ražnatović doveo iz Vojvodine u Megu. U Megi se razvijao da bi zapao za oko Denveru a ostalo je istorija.

Jokić je rastao iz sezone u sezonu a onda je došla ta prošla sezona. Jokić se igrao košarke i bio potpuno nezaustavljiv za sve. Ono što je djelovalo kao san, postalo je stvarnost. Nikola Jokić iz jedne po veličini male Srbije, ušao je u krug najozbiljnijih kandidata za MVP-a. Na kraju je i proglašen što je bio nenormalno veliki uspjeh.

Mnogi će vam reći da je mnogo lakše doći do vrha nego održati kontinuitet kada dođete na taj vrh. Radi toga se desi često da imamo igrače koji briljiraju i budu ponajbolji jedne sezone ali onda dožive pad i nikad više ne budu na najvišem nivou. 

Zato je ova sezona bila važna za Nikolu Jokića. Bilo je važno da pokaže da može igrati na onom najvišem nivou u kontinuitetu jer kad jednom postaneš MVP, moraš držati taj nivo konstantno da bi te ljudi shvatili ozbiljno. 

Ma koliko možda na prvu djelovalo nerealno, Jokić je podigao nivo igara u odnosu na prošlu sezonu. Lateralne kretnje su mu postale nešto brže što se najviše osjetilo u defanzivi gdje je izgledao bolje nego ranije, posebno kad su ukradene lopte u pitanju. Na kraju krajeva, donio je svojim ''rampama'' tri pobjede Denveru.

Napadački se Nikola igrao košarke. Igrao se i vukao pri tome ekipu na svojim leđima. Džamal Marej odavno je bio izgubljen za sezonu a u ranoj fazi sezonu je završio i Porter. Bilo je nekih naznaka da će se vratiti u završnici sezone ali to se nije desilo pa je Denver gotovo u potpunosti zavisio od toga kakav će biti Nikola Jokić.

Igrao je briljantno i iz noći u noć pomjerao granice. Dabl-dabl imao je a da se ne oznoji pošteno (na 74 meča imao je čak 66 dabl-dabl partija). Po dabl-dabl partijama na kraju je bio ubjedljivo prvi u ligi. Isto je i za tripl-dabl partije kojih je imao 19. Tako je u jednom trenutku došao do toga da sam ima više tripl-dabl partija nego svi ostali igrači Nagetsa kroz istoriju. Kad smo kod istorijskih stvari, Nikola je postoa prvi koji je imao 2000+ poena, 1000+ skokova i 500+ asistencija u jednoj sezoni.

Sve te briljantne partije su Nikolu profilisale kao najozbiljnijeg kandidata za MVP nagradu ove sezone. Međutim, valja napomenuti da je medijska kampanja pod nazivom ''Embid MVP'' prelazila sve granice dobrog ukusa. Nesporno je da je Embid sjajan košarkaš i da je imao sjajnu sezonu ali to koliko se forsirala priča da treba dobiti MVP nagradu, nije bilo normalno.

Međutim, sve je bilo uzalud. Na kraju je momak iz Sombora ponovo izglasan za MVP-a i tako je ušao u društvo onih koji su bili dvije sezone uzastopno MVP NBA lige. Da, momak iz po veličini male Srbije je drugu sezonu uzastopno faktički najbolji košarkaš svijeta. Jer kad si najbolji u najjačoj ligi svijeta, apsolutno se može reći da si najbolji košarkaš svijeta.

Ali nije Nikola samo to. On je već sada najbolji kojeg smo imali. Njegova slika u javnosti nije možda najbolja radi par otkaza u reprezentaciji jer nekima je reprezentacija svetinja i to je njihovo legitimno pravo. Ali niko na osnovu košarkaških stvari ne može osporiti tezu da je Nikola Jokić najbolji srpski košarkaš svih vremena.

A nije da nismo imali majstora. Kada bi nabrajali sve, trebalo bi nam vremena. Međutim, ovaj nivo koji Jokić igra, niko imao nije. Ono što ih u narodu čini većim je isključivo reprezentacija. Opet kažemo, legitimno je da je neko drugi nekome draži od Jokića. Ali realno, boljeg nema a daj Bože da se u budućnosti bolji kod nas pojavi.

A pored nenormalnih kvaliteta, neke stvari Jokića čine još većim. Prvo sama lakoća sa kojom igra. On ne igra košarku, on se igra košarke. Pri tome, potpuno je neopterećen statistikama i njega to ne zanima. Zamislite kakve bi statistike tek imao da mu je to bitno. Na kraju krajeva, koliko su mu te stvari nebitne, govori i jedna izjava gdje je rekao da ne zna gdje mu stoji MVP nagrada iz prošle sezone.

Pored igračkih kvaliteta, Nikolu tako velikim čine i njegove ljudske kvalitete. Iako je dotakao zvijezde, nije se promijenio ni najmanje. I dalje je onaj isti Nikola, i dalje je potpuno na zemlji kao da nikad ništa u životu postigao nije. Nema društvene mreže, ne zanimaju ga scena i glamur i momak koji je postigao toliko toga već, živi život normalnog čovjeka.

Često pričamo da su neki igrači promijenili košarku i način igranaj. Poslednjih godina najčešće te priče vežemo za Stefa Karija. Međutim i Nikola je promijenio košarku kao igru na svoj način. U moru snagatora na poziciji centra, u moru vrhunski atleta, sve ih sa pola snage dominira jedan spori Nikola ali ne na snagu i fizikalije nego na čistu košarkašku genijalnost.

Zato i jeste to što jeste. Dvostruki uzastopni MVP NBA lige i velemajstor košarkaške igre.