Foto: F1

Pritisak je nešto što je sastavni dio sporta, kako na nižim, tako i na najvišem nivou. Međutim, pored pritiska koji je normalan, postoji i pritisak koji je kao kamen oko vrata. Takva je situacija sa djecom nekada vrhunskim sportista.

Mihael Šumaher bio je velemajstor. Sedam puta bio je svjetski prvak, ostvario mnogo nevjerovatnih pobjeda i sa pravom je jedan od najvećih ako ne i najveći svih vremena. Nažalost, po završetku karijere doživio je veliku nesreću na zimovanju pa o njegovom životu poslednjih godina znamo vrlo malo.

Međutim, iako o Mihaelu ne znamo mnogo, svi mi koji smo zaljubljenici u F1, možemo pratiti njegovog sina Mika u bolidu Hasa. Prošla sezona bila je mučna, ova je počela takođe loše ali djeluje da stvari polako dolaze na svoje.

Mik je u F2 pokazao određeni kvalitet ali nekako se više govorilo da je šansu u F1 dobio radi prezimena i svoga oca, nego radi sebe. Taj pritisak je na njega dosta uticao i dešavalo mu se da kad dođe u šansu za dobar rezultat, pukne pod pritiskom i sve upropasti.

Prošle sezone Has je imao veoma loš bolid. Pa opet, utisak je da Mik nije pokazao pa gotovo ništa. I to ne samo radi toga što nije osvojio ni jedan bod, nego zato što nije dobro djelovao tkom trka i imao je doszta grešaka.

Ove sezone Has ima bolji bolid. Vidjelo se od starta da mogu više a to je pogotovo pokazivao Magnusen. Šumaher je opet imao svoje standardne probleme. Kad god bi se pojavila prilika da osvoji bodove, upropastio bi priliku nekon prejeftinom greškom.

Prosto, pritisak je radio svoje a svakom trkom pritisak je bio sve veći i veći i počeo je polako da guši Mika. A opet, djelovalo je da mu samo treba jedna trka u bodovima, samo da probije barijeru i da skine bar dio pritiska sa sebe.

Aonda je došao Silverston. Mikovom ocu Silverston i nije ostao u lijepom sjećanju jer je tu imao udes u kome je polomio nogu i tako ostao bez šansi da 1999. godine bude prvak. Međutim, trka u Silverstonu ove godine, ostaće Miku u sjajnom sjećanju. Konačno je došao red i da on osvoji svoje prve bodove u karijeri. Donekle je iskoristio i to da šest vozača nije završilo trku te je na kraju završio osmi i osvojio četiri boda.

Bilo je jasno da je bar dio pritiska pao sa leđa sina sedmorostrukog svjetskog šampiona. Isto tako bilo je jasno da bi u narednim trkama mogao biti bolji jer je konačno probio barijeru i osvojio bodove. I to se i desilo. na Velikoj nagradi Austrije, Mik je bio fenomenalan. Ovaj put mu nije trebala sreća i odustajanje dosta vozača jer je vozio sjajno i na kraju je zauzeo šesto mjesto.

Sa dvije trke u bodovima u samo dvije sedmie, Mik je konačno pobijedio pritisak. Pokazao je da može biti u bodovima ali i da ti bodovi nisu splet okolnosti kako bi to izgledalo da je ostao samo na bodovima iz Silverstona. Štaviše, imali smo utisak vjerovatno svi da Magnusen mnogo bolje vozi ove sezone radi nekoliko Mikovih grešaka. Sada kada se gledaju bodovi, Mik ima samo deset bodova manje od svog timskog kolege. Sada kada je skinuo dio pritiska i kad se napunio samopouzdanjem, vrlo lako do kraja sezone može nadmašiti timskog kolegu.

Mit o Sizifu vjerovatno znate svi. Između Sizifa i Mika itekako ima sličnosti. Kako je Sizif neumorno gurao kamen a nikako nije mogao stići do vrha, tako je i Mik gurao svoj bolid ali nikako nije mogao doći do bodova. A i kad bi imao šansu, najčešće bi sebi nekom glupošću pucao u koljena.

Trka u Silverstonu možda nije rezultatski previše donijela Miku. Nije pobijedio, nije bio ni blizu podijuma. Ali uspio je pobijediti vlastite demone i probiti barijeru. Ta trka može biti prekretnica za njegovu karijeru jer nakon nje je sigurno pritisak mnogo manji a samopouzdanje veće. Pogotovo je sve to pojačano sjajnom narednom trkom u Austriji.

Tatu sigurno nadmašiti neće ali ima potencijala da bude i više nego dobar vozač.