Poslije dugih godina tišine, kada su parketi bilećke hale odzvanjali samo koracima pionira i kadeta, vratio se HEO. Ne kao senka prošlosti, već kao stvarnost – tiha, borbena i ponosna. Bilećki „Baldekin“ ponovo gori., piše hercehsport.com

Sezona je završena – osmo mjesto, skor 11 pobjeda i 13 poraza. Za neke tek brojke, ali za one koji znaju šta je značio svaki tren treninga, svaka pređena kilometraža  i svaki ranjeni zglob – to je trijumf. Opstanak je ostvaren s lakoćom, ali nijedna pobjeda nije bila laka.

Na terenu – iskusna lica. Vuković, 38 godina – miran, stamen, kao stijena. Bratuić sa 33 – još ima iskru u oku. Fimić, vođa bez galame, i pouzdani Popara, Ivković, Bošnjak – momci u najboljim godinama, koji su srce ostavili u svakoj utakmici.

Ali šta kad sat otkuca svoje?

Jer negdje iza svjetla reflektora, u sjenama klupe, sjede dječaci. Neki još bez brade, s očima koje traže pogled trenera, nadu, minutu. A dobijaju je na kašičicu. Ponekad i sami krivi – ne iskoriste priliku. Ali nekad, i češće nego što se misli, kriv je strah – onaj kolektivni strah da se mladima da odgovornost.

Treba biti iskren, bilećka košarka je davno počela da rasipa bisere. Vujović i Avdalović danas su u Megi, Milošević sprema kofere za Ameriku. Otišli su jer ovdje nisu mogli da rastu, jer su morali. I ne treba im zamjeriti.

Ali šta sada?

Ostaje pitanje koje se tiče ne samo sporta – već duha Bileće: ima li još u toj školi, u tim tablama, u onim večernjim treninzima uz svjetlost reflektora, nekoga ko sanja dres sa natpisom HEO?

Odgovor ne leži u par utakmica. On se gradi mjesecima, godinama. Radom. Povjerenjem. Hrabrim trenerima. Klub mora biti kuća – i za veterana i za dječaka s vezanim pertlama.

Jer HEO nije samo klub. To je inat jednog grada da ostane na košarkaškoj mapi. I dok god se u toj dvorani čuje zvuk lopte, ima nade.

Povratak je počeo. Sad je vrijeme da se ne stane. Da se šansa da – po svaku cijenu. Jer možda baš među onima koji sjede tiho i gledaju s klupe, čeka onaj koji će ponovo učiniti da „Bilećki Baldekin“ gori kao nekada.

I da se izgovori tiho, ali ponosno: Bilećki HEO se vratio.