Želio neko da prizna ili ne, da vidi ili da ne vidi…

OFK „Glasinac 2011“ i FK „Sokolac“ su dotakli dno. Zahvaljujući prvenstveno lošim odlukama Sportskog društva „Glasinac“ iz 2011.godine ali i međuljudskim odnosima sportskih radnika, fudbal na području naše opštine je pred samouništenjem. I malo upućeni u rad ova dva kluba, znaju na šta ukazujem punih nekoliko godina. I po prvi put sam odlučio da to uradim javno.

Posljednji su momenti da se „stvari“ pokrenu sa mrtve tačke, a ovaj tekst je samo mali pokušaj u cijeloj toj priči. Ako ni zbog koga drugo, onda zbog malih dječaka ali i djevojčica koji tek treba da stasaju u fudbalere, fudbalerke. Baziraću se samo na period od 2011.godine do danas i na suštinu problema.

Naime, osnivačka skupština OFK „Glasinca 2011“ održana 02.06.2011.godine dok je osnivačka skupština FK „Sokolac“ održana samo dva mjeseca nakon toga – 02.08.2011. godine. Na prvi pogled, tu nema ništa sporno i svako ima pravo da registruje bilo koju sportsku (nevladinu) organizaciju.

Sporan je način ulaska FK „Sokolac“ u Sportsko društvo „Glasinac“. Sokolac je, koliko znam, jedina sredina u kojoj klub sa jednim nazivom može biti član sportskog društva drugog naziva. Možete li zamisliti da se u okviru SD „Crvena zvezda“ nalazi neki klub drugog naziva? Taj presedan napravili su članovi SD „Glasinac“ 2011.godine, a sve pod plaštom omogućavanja finansiranja FK „Sokolac“ sa budžeta opštine Sokolac. Jedini koji je bio protiv te odluke je pokojni Slobodan Kosorić. Danas, osam godina nakon toga ispostavlja se da je Slobodan bio apsolutno u pravu i da je predvidio skoro sve šta će se dešavati ukoliko se ta Odluka usvoji.

I pored ubjedljivo najboljih uslova za treniranje u cijeloj regiji, bavljenje ovim sportom u Sokocu je izgubilo svaki smisao. I ja, koji „Baru“ doživljavam kao svoju drugu kuću nisam imao hrabrosti da sedmogodišnjeg sina upišem u školu fudbala, baš zbog mučnog stanja koji se „osjeća u vazduhu“ pri samom dolasku na stadion. Ali će zato atletiku, svakako početi trenirati.

Iz zlatnih vremena kada se na „Bari“ tražilo mjesto više

Koliko sam upućen, uskoro počinju sjajni radovi na cijelom prostoru SRC „Bara“. Od uređenja i proširivanja parking prostora, izgradnje pješačke staze, završetka rekonstrukcije tartan staze, preko sanacije službenih prostorija, tribina i postavljanja stolica do ugradnje reflektora i osvjetljenja cijelog prostora… Ako se izuzmu atletičari i šetači, postavlja se pitanje čemu i kome sve to!?

Gospodarima FK „Sokolac“, koje za sada neću imenovati, jedini smisao rada svih ovih godina je bio i ostao – naplaćivanje članarine od roditelja dječaka. Pored toga, pojedinci iz ovog sportskog kolektiva redovno podstiču na sukobe, prijete, a svoju djecu uče na mržnju prema OFK „Glasincu 2011“. I to sve putem viber grupe koju su oformili prije nekoliko godina. Razumijem njihove želje i prohtjeve da klupske prostorije koriste kao i svi drugi fudbaleri. I to je legitimno i tako bi trebalo da bude. Ali koristiti klupske prostorije, stadion i sve što istom pripada na način kako to zamišljaju pojedinci iz ovog kluba je apsolutno neprihvatljivo.

Da bi se sve to koristilo mora se uložiti i dodatni trud i napor da se te prostorije sačuvaju, da se plate mjesečne dažbine, voda, struja, internet… Da se na stadion redovno baci đubrivo i trava, da se redovno kosi i održava itd. itd. A ne samo da se uništava, fotografiše i objavljuje po društvenim mrežama. Zbog svega toga potrebna su jasna pravila i dogovor koji svi izbjegavaju i svi misle da su u pravu. Kada se tako postave stvari, onda je jasno da do tog istog dogovora nikad neće doći. Više puta sam lično pokušavao uspostaviti most između ova dva kluba da sjedu i razgovaraju, ali uvijek sam dobijao isti odgovor – zaboravi tu priču. I to prvenstveno od trenera FK „Sokolac“, dok su iz „Glasinca“ davali pozitivne signale za razgovor. Misle valjda da će im neko „dirnuti članarine“ jer drugog objašnjenja nema.

Nažalost, ni u OFK „Glasincu“ nije ništa bolje stanje. Sličan sistem članarina je od prije nekoliko godina uveo i ovaj klub i to pod pritiskom trenera omladinskih selekcija, kojima su kasnile stipendije. Da se razumijemo, nije sporno to što se članarine naplaćuju i to rade svi klubovi na našim prostorima, ali je sporno ako to postane prioritet svih prioriteta. Na treninge seniorskog tima jedva da dolazi 10 igrača, na utakmice se nekako skupi prvih jedanaest… i tako. Jedni treniraju, drugi rade i muče se na pilanama, treći foliraju i izbjegavaju obaveze itd. Juniorske selekcije nema, a i da ima ne postoji takmičenje u kojem bi mogli nastupati zbog prepametnih ljudi u Fudbalskom savezu Republike Srpske, čije postojanje se zasniva na naplićivanju kotizacija, članarina, kazni i drugih dažbina koje proističu u zavisnosti od nivoa takmičenja. Dakle, svrha postojanja ovog Saveza je „sami zbog sebe“. Zamislite, jedna prvenstvena ili kup utakmica ne može početi dok se na ruke ljudima „u crnom“ ne isplati od 600 do 800 KM. Da nije malo mnogo, s obzirom na prosječnu platu u Republici Srpskoj? I pri tome, nerijetko se dešava da ti isti „ljudi u crnom“ umjesto pravde dijele ne(pravdu)!?

Da se vratimo na Sokolac.

Sazrelo je vrijeme da svi sportski fudbalski radnici stave PRST NA ČELO. Da svi pomalo odstupe od svojih tvrdih i nepomirljivih stavova i da shvate da se fudbal u Sokocu ne igra zbog njih već zbog dječaka i djevojčica čije generacije tek treba da stasaju, kao što su to činile mnoge uspješne generacije prije njih. Tek danas se jasno vidi šta su za Sokolac i Glasinac radili pokojni Ivica Idžotić, Boro Paunić i mnogi drugi. Ili da se sklone i prestanu sa „mučenjem“ svih nas koji na „Baru“ dolazimo iz ljubavi i sjećanja na neka srećnija, ne tako davna vremena kada se okupljalo i po 5000 gledalaca.

Ima i dobrih stvari u cijelom ovom sivilu. Nakon gašenja FK „Glasinac“ 2011.godine svi dugovi su „očišćeni“ i danas skoro da ih i nema. Sjećam se tog starog „Glasinca“ koga su iskorištavali i sistematski uništavali svi redom. Od predsjednika, trenera, igrača pa do čistačica i konobara. Tada se u klupski restoran moglo ušetati samo uz specijalnu pozivnicu. Do skoro, u tom istom klupskom restoranu nije imao ko da zamijeni sijalice. Restoranu i prostorijama na kojima nam zavide mnogi klubovi širom Republike Srpske. I kada je đavo došao po svoje, te 2011.godine desilo se to što se desilo. I gašanje je bio jedini način spasa. Isto to čeka i FK „Slaviju“ koja je trenutno u milionskim dugovanjima, FK „Romanija“ je na infuziji duži niz godina, FK „Mladost“ iz Rogatice i FK Famos“ se muče godinama… Sve u svemu crni dani za fudbal na području sarajevsko-romanijske regije….

Elem, čuvena „Bara“ nije ničija privatna svojina i niko nema pravo da se prema ovom mjestu ophodi kako to rade pojedinci prethodnih 7-8 godina. Pojedinci koji nisu u stanju da renoviraju bar klupe za rezervne igrače na pomoćnom stadionu, koji falsifikuju opštinske dokumente, koji dan pred izbore ucijenjuju i prijete kako će uzorati „Baru“ i izrezati golove na njoj. Ko su to oni da se igraju sa takvim stvarima? Da li je to njihovo privatno zemljište ili prostor svih nas?

Kritikovati nekadašnjeg načelnika Dušana Kovačevića a potom i sadašnjeg Milovana Bjelicu, kako su tobože oni krivi za njihove sujete i neslaganja, a ne vidjeti da je uzrok problema u samim fudbalskim sportskim radnicima je toliko ogavno i jadno da je bilo koji dodatni komentar suvišan. Kako je nedavno rekao moj dobar prijatelj – „Gospodo sjedite i dogovorite se ili od*ebite„.

S obzirom da opština Sokolac 99% finansira ova dva kluba, da rad istih zavisi već duži period zavisi od nje i da su svi sportski tereni i objekti u njenom vlasništvu, ona može da odluči u kom pravcu će se stvari dalje odvijati. Ovo pitanje će prije ili kasnije doći na dnevni red, a pogotovo nakon izvjesnog ulaska FK „Sokolac“ u drugu ligu RS, na ljeto ove godine. Napomene radi, minimalna novčana sredstva za takmičenje u ovom rangu su 50.000 KM. FK „Sokolac“ ta sredstva nema i teško će ih obezbijediti, a i da ih ima, nema saglasnost SO Sokolac za korištenje stadiona „Bara“. S druge strane OFK „Glasinac“ ima ogromnih problema sa igračkim kadrom zbog razloga koje sam naveo u gornjem dijelu teksta, a mladih dječaka ni na vidiku.

Postoji nekoliko scenarija koji su pred jednim i drugim klubom:

Da stanje ostane kakvo je danas i da za par mjeseci više ne bude dječaka koji će se baviti najpopularnijim sportom na svijetu. Svakim danom ih je sve manje i kod jednih i kod drugih. Učlanjuju se u neke druge klubove, kod kojih, ako ništa, nema bar tenzija koje već 8 godina prouzrokuju FK Sokolac“ i OFK „Glasinac“.

Da rukovodstvo opštine Sokolac kroz finansiranje „natjera“ ova dva kluba na jedinstvo i objedinjavanje dječaka u jedan klub, ma kako se on zvao i to sa jasnom unutrašnjom organizacijom i pravilima rada. U FK „Sokolac“ se trenutno sprovodi samovolja i bahatost jednog ili dva pojedinca, dok u OFK „Glasincu“ nema uprave pune 4 godine.

Da opština Sokolac ova dva kluba prestane finansirati i istim zabrani korištenje glavnog i pomoćnog stadiona „Bara“ i da svu djecu pošalje na ulicu ili eventualno na neki privatni posjed, što je nekada bio slučaj. Ali i tada se znalo ko šta radi, barem u nekim osnovnim pravilima.

Poslednji su momenti da se pokuša spasiti, šta se spasiti može i za to je potreban DOGOVOR, ali i dobar plan za naredni period. Novac za normalno funkcionisanje JEDNOG kluba se uz malo želje, truda i rada sasvim sigurno može obezbijediti. I mnogi naši privatnici su spremni pomoći, na ovaj ili onaj način, ali uslov svih uslova je jedan klub. Klub koji će u startu imati minimum 150 dječaka u školi fudbala. Klub koji bi se za par godina mogao boriti za ulazak u Premijer ligu BiH. Sasvim sam siguran u to, Sokolac je oduvijek bio rasadnik mnogih talenata pa i fudbalera.

Ukoliko se u najskorije vrijeme ne preduzmu radikalni potezi, uslijediće najgori mogući scenario, još gori nego te kobne 2011.godine i svi gore kroz redove navedeni, u istoriji Sokoca biće zapisani da su doprinijeli gašenju fudbala na Glasincu posle skoro devet decenija postojanja.

Zar postoji bolji momenat? 56.MOSI su pred nama…