Slavija iz Istočnog Sarajeva će i naredne sezone igrati u Premijer ligi Bosne i Hercegovine za juniore.

Iako je poslije tegobne jeseni to malo ko očekivao, Sokolovi su fantastičnim proljećem uspjeli da opstanu u ligi. Gledajući samo proljećni dio prvenstva, Slavija je treća na tabeli, odmah iza Zrinjskog i Željezničara. Uspjeli su Sokolovi da sakupe 23 boda, te ostvare šest pobjeda, pet nerješenih rezultata i samo dva poraza, od Sarajeva u Butmiru (1:0), te od Travnika na Piroti (2:1) u utakmici u kojoj su nastupili bez velikog broja standardnih prvotimaca, te u utakmici u kojoj su imali velikih prigovora na suđenje.

Sezonu su pregrmili sa dva trenera. Zimus se Branislav Berjan vratio u omladinski pogon Željezničara, a u klubu nisu željeli da mnogo mudruju, te su na mjesto trenera juniorske selekcije postavili dotadašnjeg trenera kadeta, Bojana Kuljanina.

U razgovoru za naš portal Kuljanin otkriva koliko je zapravo bilo teško stići do ovakvog rezultata, posebice jer se odmah na startu suočio sa hroničnim problemom Slavije, terenom za treniranje.

- Veoma teška polusezona za nas. Praktično, bili smo otpisani. Kada sam preuzeo ekipu situacija je bila jako loša, samopouzdanje igrača je bilo na veoma niskom nivou. Uz to, raspored utakmica na startu proljeća je bio jako težak, jer smo u prvih sedam kola igrali sa svim ekipama iz gornjeg dijela tabele. Sve je to bio veliki izazov za mene, ali ambicije su nam bile ostanak u ligi, počeo je priču Bojan Kuljanin, pa nastavio:

- Zajedno sa koordinatorom za omladinski pogon, Branislavom Arsenijevićem, napravio sam plan i počeo sklapati tim. Rizikovao sam sa nekim igračima, koji su nam se sami ponudili iz drugih klubova u kojima nisu bili u planu. Iz kadetske selekcije sam uzeo nekoliko igrača za koje sam smatrao da nam mogu pomoći. Vremena je bilo malo, a uz to znamo da su zimi uslovi za trening nefudbalski u Slaviji, pa smo morali tražiti druga rješenja. Pun pogodak je bio odlazak na pripreme u Makarsku, gdje smo stvarali tim i dizali samopouzdanje. Uz to, radili smo na taktici, koju sam imao u glavi. Stvorila se neka pozitivna atmosfera i vidio sam već tada da moćemo nešto napraviti.

Sve je počelo od velike pobjede nad sarajevskim Željezničarom u 14. kolu. Već tada se vidjelo da je ekipa spremna i sposobna za veliku borbu za opstanak.

- Pripremali smo se utakmicu po utakmicu i na kraju zasluženo izborili opstanak. Najveća zasluga ide na igrače, koji su svojim igrama skrenuli pažnju na sebe, prije svega samim tim što su se borili do posljednje utakmice.  Svi naši protivnici su morali odigrati jako kvalitetne utakmice protiv nas, a posebno u Istočnom Sarajevu, gdje se igralo u jednoj pravoj fudbalskoj atmosferi.

Činjenica je da je utakmice juniorske ekipe ponekad pratilo i više gledalaca nego što se okupi na seniorskim utakmicama Slavije.

- Na tome nam sigurno mogu pozavidjeti i neki klubovi iz seniorske Premijer lige. Naravno, za to zaslugu imaju i naši mladi Sokolovi koji su sa tribina svaku utakmicu bodrili svoje drugare i svaku utakmicu bili naš 12 igrač i ja im se zahvaljujem.