Arsenal je nekada bio veliki klub ali danas su ta vremena tako daleka. Pogrešna ulganja, pogrešni igrači i more neuspjeha i propuštenih šansi u poslednjih 15 godina. Otišao je Venger pa ništa novo desilo se nije. Ni Emeri ništa novo dnio nije. Sada je novi čovjek tu ali čovjek od povjerenja. Pred njim je rudarski posao ali sa optimizmom se može gledati ka budućnosti.

Foto: Yahoo Sports

Mikel Arteta izdanak je ''La Masije'', čuvene Barsine škole. Ipak, u Barsi nije dobio pravu priliku pa je karijeru kasnije gradio na ''Ostrvu''. U dresu Evertona pružao je sjajne partije da bi 2011. godine potpisao za Arsenal. Bio je i kapiten ''Topdžija'', osvajao dva puta FA Kup ali u ligi nije uspio doći do trofeja. Međutim, još iz tih igračkih dana veliki je ljubimac navijača.

Nakon igračke karijere otišao je u trenere. Postao je ni manje ni više nego pomoćnik Pepa Gvardiole. Veza iz Barse je proradila. Iako je Arteta bio mlad u tom periodu, još od tada su u sjajnom odnosu. Kod Pepa je sazrijevao. Učio taktičke zamisli hodajućeg genijalca a sada to sve treba samostalno primjeniti. Djeluje da je spreman jer je i sam Pep rekao da je Arteta spreman da vodi Arsenal.

Ali posao koji ga čeka je rudarski. Šta to čeka Artetu ?

Arteta dolazi u Arsenal možda u najboljem momentu. Sezona je manje više propala. Arsenal ispasti neće a do Lige Šampiona ne može doći. Samim tim Arteta ima vrijeme da uigrava ekipu i da gleda šta to valja a šta ne. Naravno, postoji šansa da kroz Ligu Evrope titulom dođu u LŠ ali to je domen naučne fantastike za ovaj Arsenal. Međutim, ako bi tu napravio čudo, Arteta bi kupio navijače za sva vremena.

Međutim, mnogo toga će morati mijenjati ali pitanje je koliko će moći. Velika škrtica Kroenke, inače vlasnik Arsenala, nije poznat kao neko ko će mnogo ulagati. Arsenal bez 300 miliona evra za pojačanja ne može srediti tim. Pep je uvijek radio tako da je postavljao uslov da mu se dovodi ono što želi. Arteta kao bivši kapiten Arsenala ima osnova da postavi iste uslove. E sad da li će tu naći zajednički jezik sa Kroenkeom, ostaje da se vidi.

Arsenalova odbrana je porazna. Golman Leno jeste svijetla tačka ali on ima kikseva. Holding, Čembers, Beljerin i Kolašinac su više povrijeđeni nego zdravi. Tirni nikako da uhvati kontinuitet oktako je došao. Mustafi i Luiz su veliki kiks igrači a Sokratis igra od sjaja do očaja. Arsenalu su već u zimskom prelaznom roku potrebna pojačanja u ovoj liniji. Međutim, prateći stanje stvari, djeluje da niko neće doći. Potrebna su sigurno dva nova štopera, potrebno je rešenje na desnom beku a potrebno je i prodati igrače koji nikada nisu ni smjeli zaigrati u Arsenalu jer nemaju kvaliteta.

Vezni red je priča za sebe. Džaka je odavno morao biti bivši igrač jer je fudbalski najneinteligentniji fudbaler koji je igrao u Arsenalu. Čak nije toliko ni neinteligentan, koliko ga mrzi da uključi mozak. Toreira igra mnogo slabije nego što je igrao a Genduzi je svijetla tačka. Rešenje u zadnjem veznom bi se moralo naći. Ofanzivni dio i nije tako loš. Problem veliki je što se Pepe nikako ne može uklopiti i naviknuti na Englesku. Veliko je pojačanje ali je i mlad i Arteta bi mu mogao pronaći ''žicu'' dugoročno. Djeluje po prvim utakmicama da je Mikel razbudio konačno Mesuta Ozila. Pored njih, tu su i mladi momci poput Sake, Viloka i Nelsona. Vjerovatno će ih Mikel forsirati i vidjeti da li su kalibar za Arsenal što može u ovoj situaciji raditi. Zato u ofanzivnom dijelu Arsenalu ne treba toliko pojačanje. Mada, ako bi cjepidlačili, lijevo krilo bi bilo neophodno. Igraju tu Saka i Obamejang ali nije to to.

Napad nije problem. Obamejang, Lakazet pa i mladi Martineli su tu. Takođe, Nketia igra sjajno na pozajmici u Lidsu i u ovoj liniji Arsenal nema toliko problema. No zato je odbrana porazna i bez 3-4 pojačanja tu ka o i bez kvalitetnog zadnjeg veznog, Arsenal ne može uraditi ništa. Kvalitetni igrači koštaju mnogo pa je jasno zašto sam spomenuo minimum 300 miliona za pojačanja. 

No, dok ne dođu pojačanja da se osvrnemo na trenutno stanje. Arteta je vodio tim u dva meča, Remi kod Bormuta i poraz od Čelsija. Međutim, Arsenal je konačno djelovao na onaj pravi Arsenal. Igrali su lijepo, stvarali šanse i bili tako prepoznatljivi.

Sam Arteta je rekao da želi da Arsenal igra lijepo kao u doba Arsena Vengera. Ako je suditi po početku, zaista bi moglo biti tako. Vide se u igri i neke Gvardioline zamisli koje je Arteta pokupio. Težnja na posjedu lopte, visoki presing i na momente čvrsta odbrana što je uspjeh i pola sata imati sa postojećim igračkim kadrom.

Kako će dalje sve izgledati vidjećemo. No, djeluje da je Arsenal doveo pravog čovjeka. Sad mu treba dosta toga. Prije svega vrijeme i strpljenje, kao i odriješene ruke što se tiče pojačanja. Naravno, bitno je da ima i velika sredstva da bi mogao dovesti prava pojačanja. Jednostavno gotovo je ono romantičarsko normalno doba. Danas moraš uložiti mnogo ili nećeš uspjeti. Nema više građenja tima i stvaranja igrača. Za takve stvari u modernom fudbalu nema vremena.

Do kraja sezone Arsenal treba da forsira mlade igrače i da se proba već u januaru pojačati. U ligi je realnost neka sredina tabele. U FA Kupu bi mogli biti neugodni jer bi ih Arteta mogao napaliti za ovo takmičenje. Slično je i sa Ligom Evrope. U nokaut fazi će se vidjeti sva taktička sposobnost Artete jer će morati dosta na taktici raditi da bi došao bar do četvrtfinala jer bi sve ispod toga bio realno neuspjeh i u ovakvoj sezoni.

No bitnie od svega jeste da Arteta dobro selektuje tim i da dobro odabere ko od postojećih igrača valja a ko ne. Bitno je da eke mlade do kraja uvede u prvi tim. Ako bi na to nadogradio dobra pojačanja i svoje znanje, Arteta bi sledće sezone mogao zaista mnogo. Ako ništa bar da završi u TOP4 u Premijer ligi za početak.

Kako god bilo, kao navijač Arsenala veoma sam optimističan sa ozbirom Artete. Da li će Mikel opravdati očekivanja, pokazaće vrijeme.