XS
SM
MD
LG

Zmajevi u 2020. godini: Od treninga preko ZOOM-a, do najlepšeg fudbala u ligi

Foto: FK Voždovac

Pauza u prvenstvu predstavlja pravo vreme da se osvrnemo na godinu koja je na izmaku. Fudbalski klub Voždovac nastavak sezone dočekuje na sredini tabele, na 10.mestu, sa istim brojem bodova kao i ekipe TSC iz Bačke Topole i Radnika iz Surdulice, koji zauzimaju osmo, odnosno deveto mesto.

Vrh tabele Ling long Super lige Srbije takođe nije daleko, što na osnovu bodovnog zaostaka, što zbog činjenice da su Zmajevi igrama u jesenjem delu sezone pokazali da im je tu i mesto.

Na izazove koje je donela ova godina, kao i o načinu na koji se ekipa fizički priprema tokom čitave godine, razgovarali smo sa kondicionim trenerom Zmajeva, specijalistom za fizičku pripremu, Markom Kuridžom.

”Iza nas je izuzetno dugačka i naporna polusezona. Od turbulentnog završetka prošle sezone zbog globalne pandemije, priprema za novu, uvek dugačku prvu polusezonu u ligi. Mnogo nestrpljenja, nepoznanica, iznuđenih i vanrednih stvari, među kojima se izdvajaju online Zoom treninzi, rad u grupama od po dva igrača u aprilu mesecu, povećanje na grupu od pet do deset, do trenutka kada smo dobili dozvolu da krenemo sa normalnim treninzima.”

Organizacioni izazovi u 2020. naterali su trenere da se prilagode velikom brzinom na novonastalu situaciju. Snimanje video materijala koji se potom šalje igračima putem Viber grupe, nisu nešto na šta se bilo koji trener spremao u svojoj karijeri, ali je fleksibilnost morala da postoji.

”U tom periodu, više vremena sam proveo na telefonu sa tadašnjim prvim asistentom stručnog štaba, Markom Savićem, nego što sam provodio sa suprugom”, kroz osmeh započinje Kuridža i nastavlja:

”Postojao je jasan zahtev od šefa stručnog štaba, da se kreira plan koji će biti usmeren pre svega na sledeću sezonu, ne na četiri utakmice koje su preostale da se odigraju u tada aktuelnoj sezoni.”

Pauza do nove sezone trajala je nepunih deset dana. Nastavak je usledio na pripremama u Vrnjačkoj Banji koje su, po rečima diplomiranog kondicionog trenera, najlepše u njegovoj dosadašnjoj karijeri.

Domaćini su se pobrinuli da se Zmajevi osećaju kao da su u Švajcarskoj dok je za takav utisak najviše zaslužna grupa sjajnih ljudi, od igrača do stručnog štaba. Atmosfera koja je tada stvorena, uprkos odlasku nekoliko igrača pred početak nove sezone, krasila je Zmajeve i tokom polusezone, a to se videlo i po rezultatima:

”Turbulentan start sezone i ni malo prijatna situacija. Međutim, ta dobra energija u čitavom klubu dovela nas je do toga da smo u jednom trenutku bili na petom mestu, ali na način koji je bio na ponos svima – igrajući napadački fudbal bez kalkulisanja,” jasan je mladi stručnjak.

Najvažniji alat za pripreme koji imamo je LOPTA

Jasno je da su same pripreme koje slede početkom 2021. godine uslovljene dužinom trajanja istih, ali ono što svima treba da bude jasno jeste da Fudbalski klub Voždovac priprema fudbalere, a ne atletičare. To svakako ne znači da se poseban akcenat ne stavlja na snazi, izdržljivosti i eksplozivnosti.

”Ljudi misle da se pripreme fudbalera svode na trčanje, ali trčanje, odnosno izdržljivost, samo je jedan od aspekta treninga. Za unapređenje fizioloških zahteva koje svaka pozicija nosi sa sobom, najvažnija je – lopta, odnosno sama igra. To je osnova na koju dodajemo opšte stvari koje imaju za cilj da spreče povređivanje igrača, unaprede nivo snage, brzine. Imamo dnevne, nedeljne i mesečne ciljeve. Analiziramo sve objektivne pokazatelje koje dobijemo preko GPS-a, ali i subjektivne, koje možemo sami da vidimo i koji dolaze od igrača.”

Na kraju, pripreme služe kako bi se došlo do načina igre kom Voždovac teži, a ne isključivo na unapređenju fizičkih kvaliteta kod igrača. Primarni cilj je igra i to je ono što je u ovom razgovoru Marko Kuridža nekoliko puta naglasio.

Iako je fokus na timskoj igri i sve je podređeno tome, ne možemo a da ne prokomentarišemo da je za brzi i napadački fudbal potrebno imati igrače koji to mogu da iznesu. Među Zmajevima, to su svakako Milosavljević, Janković, Cvetićanin, Pantović

Međutim, ono što je za istaći svakako jeste učinak koji je u nedavno završenoj polusezoni imao Marko Putinčanin.

”U prvom delu prvenstva imamo grupu igrača koja je bila na izuzetno visokom nivou. Nezvahvalno je izdvojiti jednog, ali ako bih morao, to je svakako Marko Putinčanin. To je igrač koji je pre svega izuzetan profesionalac, odličan primer za sve mlade igrače koji ih u klubu ima zaista mnogo. Sa svoje 33 godine, gotovo svaka utakmica mu je iznad 12 pretrčanih kilometara, 1000m brzih trčanja, prosek od preko 200m u sprintu.”

Ovo je posebno važno istaći, s obzirom da je u pitanju vezni igrač. Međutim, na tom nivou bili su i  već pomenuti Milosavljević i Pantović, kao i Lasickas i kapiten Nišić. Da bi se do toga došlo, potrebno je da igrači budu na visini zadatka, ali kako Kuridža ističe, rezultati koje nosioci igre Voždovca imaju, direktno su povezani sa predispozicijama, taktičkim zahtevom u igri, kao i samim radom.

Porediti se sa ostalim klubovima u ligi u pogledu fizičke spreme jako je nezahvalno, posebno jer se timovi mogu analizirati samo iz ugla igre kojoj teže:

”Voždovac je spreman u kontekstu modela igre koji mi forsiramo, Vojvodina u kontekstu svog i tako redom sve ekipe. Zahtevi u svakoj ekipi su jako specifični, ali ekipe koje su najbolje selektirane sigurno su Crvena zvezda i Partizan, ali i Vojvodina, Čukarički, Voždovac i TSC.” 

Maksimalna brzina – parametar koji utiče na selekciju igrača

Stručni štab na čelu sa Jovanom Damjanovićem izuzetno obraća pažnju na brojke pojedinaca u sledećim aspektima:

”Parametri koje najviše pratimo su obim u sprintu, obim u brzim trčanjima, ubrzanja, kočenja, kao i ukupan obim kretanja. Posebno je važna maksimalna brzina. U fizičkom smislu imamo jako dobro selektiranu ekipu i igrače koji trče iznad 32-35km/h, što su impresivni pokazatelji.”

Da bi bio najbolji, moraš da učiš od najboljih. U Voždovcu, fudbalski trendovi se izuzetno prate i analizira se na čemu to rade klubovi koji igraju ”Ligu petice”.

Takođe, za razvoj mladih igrača, važno je pratiti i pojedince koji su u vrhu evropskog fudbala, što nas je dovelo do pitanja, ko su timovi, a ko igrači koji su fizički najspremniji?

”Impresionirala me je, kao i svakog ljubitelja fudbala, transformacija Leona Gorecke i to u doba karantina usled pandemije. U kućnim uslovima postao je drugi čovek! Da bi igrao ”Ligu petice” moraš da budeš natprosečan kao ekipa. Fudbalski, ali i fizički kvalitet koji zahteva pozicija koju igrač pokriva moraju da budu iznad proseka”.

Trendove diktiraju klubovi koji u razvoj najviše ulažu. Pored Engleske, Španije, Nemačke i Francuske, Skandinavci imaju izuzetne naučnike.

Srbija sa osnovnim uslovima za rad i razvoj mnogo zaostaje i tereni na kojima se obučavaju naša deca, nisu nešto što se da videti u većini evropskih zemalja. Međutim, pored svih tih poteškoća, Marko Kuridža ističe da naši treneri “proizvedu” izuzetno veliki broj talentovanih igrača. Da bi napravili veći uspeh u inostranoj karijeri, talenat i fizičke predispozicije nisu dovoljni i zato uspevaju samo oni koji mogu što bolje da se adaptiraju na ono što ih u inostranstvu čeka.

Pored fudbalske škole, Voždovac se trudi da na sve načine spremi talentovane igrače za ono što ih očekuje u budućnosti, dok da li će u tome uspeti, zavisi isključivo od njih.