Foto: Bein Sports

U sportu je najbitnije imati karakter. Možete imati loš dan, možete imati loš potez ali ako imate jak karakter, sigurno ćete doći do velikih stvari. Takođe, bitno je imati kontinuitet i realna očekivanja. Ako vjeruješ jednom čovjeku na duže staze i pred njega postavljaš realne ciljeve, jednom ćeš biti nagrađen sa rezultatom kojeg nisi očekivao. Baš to se desilo Švajcarskoj.

Kada je Vladimir Petković preuzeo švajcarsku 2014. godine, pred njega su postavljeni racionalni ciljevi. Cilj je bio prije svega otići na velika takmičenja a onda proći grupu. I to je Petković zaista radio. Činjenica jeste da su od Poljaka 2016. godine ispali na penale a da su na Mundijalu ispali od Švedske ali bez obzira što nisu izgubili od mnogo jačih selekcija niko Petkoviću ništa zamjerio nije. Ostvario je osnovne ciljeve i svi su bili zadovoljni.

I nastavio je u tom ritmu. Otišao je na završni turnir prvog izdanja Lige Nacija te je odveo ekipu na EURO. U grupi nisu odigrali najbolje ali su odigrali dovoljno dobro da prođu u narednu fazu. Tako je Petković ponovo ispunio cilj i ponovo nije imao pritisak u nokaut fazi. Posebno jer su igrali protiv Francuza. Međutim, ovaj put je Petković prebacio očekivanja.

Dešam se pokušao prilagoditi Švajcrskoj te je izašao u formaciji 3-5-2 gdje je desno igrao Pavar a lijevo Rabio. Dešam je vršio prilagođavanja jer se Ernandez povrijedio ali je pitanje zašto mu Dinj nije bio ni na klupi. Švajcarska je izašla u svojoj 3-4-1-2 formaciji. Bukvalno su izašli u formaciji kao protiv Turske gdje je Rodrigez sa lijevog beka/krila pomjeren na štopera a Zuber je iz sredine prebačen na lijevu stranu.

Švajcarska je povela iz tako klasične akcije za njih. Zuber je ubacio a Seferović je pogodio. Nakon toga su Francuzi preuzeli inicijativu i pokušali su doći do izjednačenja. Međutim, Švajcarska se branila sa dosta igrača iza lopte i sprečavala je Francuze da stvore veći broj prilika u prvom poluvremenu.

Švajcarska je u 55. minuti mogla do 2-0 ali je Rodrigez promašio jedanesterac. Samo četiri minute kasnije, gubili su 2-1. Potom je i Pogba dodatno zagorčao život Petkovićevoj ekipi kada je pogodio za 3-1. A onda se vidio nevjerovatan karakter. Promašio si penal za 2-0, par minuta kasnije gubiš 2-1 a potom i 3-1. Igraš pri tome protiv svjetskog prvaka i evropskog viceprvaka. Sasvim logično je da se raspadneš. Ali ne, Švajcarska se raspala nije. Golovima Seferovića i Gavranovića otišli su u produžetke.

Jesu Francuzi imali više šansi preko Komana, Mbapea, Žirua ali nisu dali gol u produžetku. Otišlo se do penala a tamo je na kraju Mbape bio tragičar jer je u pet serija jedini promašio, odnosno Somer mu je odbranio. 

Mnogo razloga ima zašto je Švajcarska uspjela da se vrati. Ima i do njih ali ima i do Dešama. Dešam je teški trener ziheraš a može se reći i kukavica s obzirom koliko defanzivno nekad igra sa pretalentovanom ekipom. Francuska igra može biti mnogo bolja i ljepša ali ne dok je Dešam tu. I sinoć je imao svojih kukavičkih poteza radi kojih je kažnjen.

Prije svega nejasno je kako mu Dinj nije bio ni u sastavu a imao je povrijeđenog Ernandeza. Dinj je bio logična zamjena za lijevog beka i ne bi morao mijenjati formaciju. Ta promjena sa tri štopera nije bila dobra odluka. Vidio je to na poluvremenu pa je ubacio Komana umjesto Lenglea. Međutim, nije tu bio kraj lošim odlukama. Kada su vodili 3-2 Dešam je povukao kukavički potez. Izvadio je Grizmana a ubacio Sisoka. Prvo, Grizman je odličan defanzivac i vjerovatno najbolji defanzivac među napadačima a drugo, morao je znati da će ostati bez kreacije ako eventualno prime treći gol.

To mu se i desilo. Probao je neke stvari promijeniti pa je vadio Komana i Benzemu i ubacivao Tirama i Žirua. Međutim, kukavičko vađenje Grizmana u dobroj mjeri je koštalo Dešama prolaza na kraju. I to ne toliko što Sisoko nije dobar nego prosto nema karakteristike koje ima Grizman.

Međutim, to što je Dešam bio kukavica i što je katastrofalno vodio meč, ne smije i ne može umanjiti švajcarsko čudo. Jedan od najzaslužnijih za to je Granit Džaka. Džaka je jedan nevjerovatan lik. U Arsenalu izgleda kao najgori fudbaler svih vremena a u reprezentaciji igra maestralno. Takav je bio i sinoć. Kontrolisao je sredinu terena, kreira a na kraju krajeva on je i asistirao Gavranoviću za treći gol. Pri tome nije griješio u defanzivi kako to radi u klubu i zasluženo je bio igrač utakmice.

Takođe, sve pohvale idu i na račun Vladimira Petkovića. Pogodio je sa početnim sastavom i sve izmjene koje je pravio, bile su itekako logične. Na kraju krajeva, ubacio je Mbabua koji je asistirao kod drugog te Gavranovića koji je dao treći gol. A iako su imali prilično ofanzivnu postavu, nije jurio previše u produžetku jer je znao da Francuska baš to želi i da bi iz kontre mogla biti previše opasna. Vodio je računa da ne prime gol a u napadu šta naprave. Na kraju mu se sve isplatilo.

Na kraju je presudio karakter i kontinuitet rada. Švajcarci su bili na konopcima ali su se uspjeli vratiti i doći do velikog rezultata. A koliko je sve plod karaktera toliko i kontinuiteta. Petković sedam godina vodi ovu ekipu. Uvijek je ispunjavao ciljeve, savez ga nie mijenjao i sad su dočekali da konačno naprave iskorak. A napravili su ga i radi toga što su pred Petkovića postavljali realne ciljeve. Prvo plasman na veliko takmičenje pa onda prolazak grupe. Preko toga nije bilo ciljeva ni pritiska pa eliminacije u osmini finala niko nije smatrao neuspjehom iako su igrali protiv reprezentacija sličnog kvaliteta.

Vjerovali su Petkoviću, bili zadovoljni sa njim i sve im se vratilo. Napravili su iskorak i to ni manje ni više nego izbacivanjem Francuske. Sada im slijedi Španija koja će biti pod pritiskom da mora dobiti taj meč. Švajcarska će biti opuštena i mirna a s obzirom da Enrike zna taktički ludovati, vrlo lako bi i na njegovoj ''crnoj listi'' mogao biti sjajni Vladimir Petković.