Divne sportske priče Bosne i Hercegovine nižu se ovih dana. Istorijski uspjeh ženske odbojkaške reprezentacije, lagani priključak ka eliti odbojke nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Lijepo su se posložile kockice (nisu se posložile, neko stručan ih je posložio, ali tako se kaže) i te divne djevojke vraćaju žensku odbojku na našim prostorima u žižu interesovanja. Da ne kvarim priču pitanjem, šta se čekalo do sad… načekali bismo se na odgovor. 
I onda se veoma lijepo na jednu priču nadovezuje još jedna, ženska košarkaška. Tek te djevojke prave senzaciju, složno, organizovano sa velikom motivacijom za velike uspjehe. I sve je tako divno, bajno i krasno. 

A onda djevojke pošalju poruku u kojoj su sadržane sve njihove misli, emocije i sve ono što ih voli i ono što ih boli. Na stranu patriotizam, njihova želja da ostvare uspjeh je bila ogromna. Otkrile su kako funkcioniše sistem koji se nije promijenio decenijama (sličnu poruku su slali odbojkaši Srbije, neke davne godine početaka svjetskih uspjeha). Otkrile su da nisu imale pravu podršku onih koji su najviše mogli pomoći, ali da su ti isti veoma raspoloženi sad da se kite njihovim uspjehom.

Otkrile su da je bilo zadovoljstvo igrati za dječicu, iskrene navijače, za ideal i vjeru u uspjeh. Otkrile su nezadovljstvo licemjerjem, manipulacijom, sitnim dušama koje konstantno i sistematski uništavaju sport zarad sitne promocije. Svaka čast djevojke, što ste pustile glas i rekle sve što vas muči. Svaka čast djevojke, što ste vratile vjeru u razvoj ženskog sporta. Svaka čast djevojke, što će sada, nadam se, djevojčice pohrliti u dvorane da budu sportisti kao vi.

Svaka čast djevojke, što imate srce i … sve što treba za teren!