Foto: Arsenal

Arsenal je nekada bio u vrhu engleskog fudbala. Međutim, poslednjih godina nisu ni blizu vrha. Prošle sezone djelovalo je da su blizu povratka u Ligu šampiona ali su je nesrećno ispustili u završnici kada su pali u formi. Međutim, ta prošla sezona nagovijestila je da je Arsenal na sjajnom putu a početak nove sezone je to samo dokazao.

Mikel Arteta je čovjek sa vizijom. Nije slučajno postavljen za menadžera Arsenala. Neko ko je kao igrač učio od Vengera a kao pomoćni trener od Pepa Gvardiole, idealno se uklapao u ono što Arsenalu treba a još je i bivši kapiten kluba. Već u prvoj polusezoni je osvojio FA kup i digao sebi dodatno reputaciju. Međutim, potom je uslijedio pad. Pad koji je bio preduslov da se Arsenal krene vraćati tamo gdje mu je mjesto.

Naime, Arteta kada je došao nije zatekao dobru situaciju s obzirom da je u ekipi imao dosta igrača koji ne trebaju ni prići Arsenalu a kamoli igrati za ovaj klub. Jasno je bilo da će Arteti trebati vremena i par prelaznih rokova da posloži kockice. Da, brzo je došao do prvog trofeja i pomenutog FA kupa ali to je bio instant uspjeh koji je više bio pokazatelj taktičkog kvaliteta Artete nego kvaliteta ekipe. Posebno se to vidjelo u polufinalu protiv Mančester Sitija kada je taktički održao čas sčitelju Gvardioli.

Iako je pritisak bio veliki, Arteta je jasno znao šta hoće. Nije htio trpiti nedisciplinu i nije htio trpiti igrače koji su se dizali iznad kluba. Tako se odrekao velikih zvijezda poput Ožila i Obamejanga ali je u isto vrijeme dovodio igrače koji se uklapaju u njegovu viziju i polako je sklapao kockice.

Nakon razočaravajućeg kraja prošle sezone, bilo je jasno da Arteta mora još raditi na jačanju ekipe jer je rotacija u završnici sezone bila prekratka a pogotovo je problem bio na bekovskim pozicijama i napadaču. Oba kritična mjesta Arteta je popunio kupujući kod svog učitelja Pepa pa je tako doveo Gabrijela Žezusa i Zinčenka a još je doveo i Fabija Vijeru iz Porta kao pojačanje u veznom redu.

Ako je suditi po pripremnom periodu i prva dva meča u sezoni, Arsenal je fenomenalno uštimovan orkestar pod dirigentskom palicom Mikela Artete.

Novi igrači fenomenalno su se uklopili u ekipu. Gabrijel Žezus je baš ono što je trebalo Arsenalu. Napadač koji prije svega fenomenalno razumije igru i ima sjajne kretnje bez lopte te često odradi dosta nevidljivog posla za ekipu. Tokom priprema bio je impresivan a u drugom kolu protiv Lestera imao je dva gola i dvije asistencije. Ekspresno se uklopio sa Arsenalovim omladincima u ofanzivnom dijelu, kao da je dio Arsenala nekoliko sezona.

Zinčenko je došao kao za sada poslednje pojačanje. On je upravo ono što je Arsenal trebao jer je ofanzivno sjajan bek koji može da igra i u veznom redu što je bio slučaj u reprezentaciji Ukrajine. Vilijam Saliba je Arsenalov igrač neko vrijeme ali se sada vratio sa pozajmice i donio je veliku stabilnost u odbrani. On i Gabrijel čine fenomenalan tandem. Jeste Saliba dao autogol protiv Lestera ali takve stvari se dese. Činjenica je da je donio dosta dobrih stvari u defanzivi i vidjećemo kakvu će ulogu imati kroz sezonu.

Ono što je jasno u igri Arsenala jeste da Arteta pokušava igrati kroz trouglove što je opet neka slična filozofija koju ima Gvardiola. U lijevom međuprostoru taj trougao čine Znčenko, Martineli i Džaka. Otkako je Arteta pomjerio prošle sezone Džaku na lijevu osmicu, žaka je postao neuporedivo bolji i prije svega za ekipu korisniji igrač. Pogotovo to dolazi do izražaja ove sezone. Na desnoj strani taj trougao čine Saka, Edegor i Žezus koji se sjajno kreće kroz prostor a sjećamo se i da ga je Pep prošle sezone koristio kao desno krilo.

Igra kroz pomenute trouglove u međuprostorima i nevjerovatne kretnje bez lopte kojima Arsenal dobija mnogo benefita, ključne su sutvari u igri Arsenala ove sezone. Pored pomenutih stvari, sama tranzicija je ubojitija nego što je bila prošle sezone baš zbog karakteristika igrača koje Arteta sada ima na raspolaganju.

Naravno, daleko od toga da je sve u Arsenalu perfektno. Odbrana i dalje pokazuje dozu nesigurnosti i u tom dijelu vjerovatno i ima najviše prostora za napredak. Međutim, Arsenal ide u jednom sjajnom smjeru i djeluje da je Arteta polako ali sigurno posložio kockice. 

Bez obzira na to, Arsenal vjerovatno još nije tim koji može pucati na titulu. Ove sezone plasman u Ligu šampiona bio bi uspjeh ali i preduslov za konačan korak ka borbi za titulu jer bi igranje elitnog takmičenja znači i veći budžet ali i lakše dovođenje ''krupnih'' imena. A sa dva ili tri dobra pojačanja narednog ljeta, Arsenal bi bio sposoban da se bori za titulu.

No bilo kako bilo jedno je sigurno. Voljeli Arsenal ili ne, nakon dugo vremena možeze uživati u igri ''Tobdžija'' jer sa fudbalske strane imate mnogo toga za vidjeti u igri ekipe Mikela Artete.