Upoređujući sport i sportiste grada Banjaluke, kako po takmičarskim rezultatima, tako i po finansijskoj situaciji, sa onim vremenom prije raspada bivše nam države, Jugoslavije, jasno je da je današnje stanje jadno da jadnije ne može biti!

Spomenuću samo Vaterpolo klub Banjaluka, šestostrukog uzastopnog prvaka BiH, koji nema uslova za trening na Gradskom olimpijskom bazenu, već radi na terenu skraćenih dimenzija. Zato i ne čudi da su na kvalifikacionom turniru za plasman u Ligu šampiona, koji je odigran u Francuskoj, zauzeli posljednje mjesto!

Da tragedija za VK Banjaluka bude veća, te termine za treninge određuju bivši sportisti koji su, po završetku karijere, tu našli uhljebljenje, a da uopšte nemaju ni razumijevanja kao ni znanja da bi određivali termine ali i ostale uslove za treninge!

Da gospodo, oni su šest puta za redom prvaci države, a to do sada nije pošlo za rukom nikome! Da o finansijama i ne govorim jer je poznato da ovaj klub u ogromnoj mjeri iz svog džepa finansira doktor Slobodan Grahovac.

Posebna je priča činjenica da im u posljednjih šest godina niko od gradskih vlasti nije ni čestitao ni primio. Da ne govorim o finansijskoj pomoći koju VK Banjaluka ima jedino od Tvornice obuće ''Bema'' i njenog direktora Marinka Umićevića, ali to niko nije spomenuo, iako je Dr Grahovac u svom razgovoru za medije posebno istakao!

Meni je sve to jasno, samo izgleda nije doktoru ginekologu koji i dalje tvrdoglavo nastavlja da radi i neće da odustane od kluba koji, uglavnom, sam finansira.

Ko se iole razumije u sport zna da bez pravih rješenja i uslova za rad nema ni uspjeha ni rezultata, ali Banjaluka sada nema sluha za sport kao što su ih imali političari u bivšoj Jugoslaviji. Zato smo i bili svjetska sportska velesila!

A sad o vrhunskim sportistima Banjaluke koji su proslavili ovaj grad! Nedavno sam pisao da je sramota da neko Udruženje građana ''za Banjaluku'' naše vrhunske sportiste predstavlja u šumi na Banj brdu, poznatijem kao Šehitluci!

Ja sam to nedavno kritikovao, a najžešći kritičar bio je nekada jedan od najboljih svjetskih rukometnih golmana, bivši član Borca i Barselone, Zlatan Arnautović.

Na pitanje novinara ''kako mu izgleda da sportisti koji su proslavili Banjaluku sa svim ličnim karakteristikama budu u šumi?'', Arnautović je oštro reagovao rekavši kako ''mi sportisti nismo zaslužili da završimo u šumi i da razne životinje ……..po nama!''  

Kao potvrdu  njegovih riječi reći ću samo da me je prije par dana nazvao jedan prijatelj i ispričao mi kako je, prilikom jedne šetnje na Šehitlucima, obišao stazu gdje su postavljeni panoi proslavljenih sportista i vidio jednog poznatog Banjalučanina koji je vodio psa pa se zaustavio pored jednog panoa (rekao mi je i kojeg), na koji je njegov ljubimac izvršio malu nuždu! Taj moj prijatelj je telefonom snimio cijeli čin …… poznatog sportiste.

Kada to znate, onda je sasvim jasno da je Arnautović s pravom onako reagovao na pitanje novinara.

Svim tim sportistima mjesto je u centru grada ili, što je još bolje, da ''Sokolski dom'' (nekadašnji DTV Partizan), pretvorimo u ''Kuću slavnih'' po ugledu na Ameriku.

Ili, kada već postoji Ulica Olimpijskih pobjednika, mislim da bi pored table te ulice, trebala da stoji biografija banjalučkih olimpijaca pošto je ova ulica posvećena njima, a ne svim olimpijcima svijeta.

A moglo se razmisliti i o tome da se te table postave duž Aleje Svetog Save, nekadašnje Aleje JNA, u kojoj se nalazi i dvorana ''Borik'', mjesto gdje je većina tih sportista i stekla svoje ime i reputaciju!