Pisali smo već o velikoj borbi za opstanak u Područnoj ligi Republike Srpske, grupa Posavina, evo pišemo opet ali na malo drugačiji način.

Doživjela je ta borba svoju kulminaciju u 22. kolu kada se stavljala tačka na sezonu, a čak tri ekipe su strepile za svoju sudbinu.

Napravile su one "malo čudo" i trijumfovale protiv favorizovanih protivnika posle niza preokreta u utakmicama poslednjeg kola, nekima je to bilo dovoljno, a neko mora stepenicu niže.

 Grčica je slavila 4:3 protiv Zadrugara iz Bukvika, Crvena zvijezda iz Donjih Žabara nadigrala je  Bobetino Brdo 5:4 na gostujućem terenu, dok je Jugović ostvario, ispostaviće se, pirovu pobjedu od 4:2 protiv Majevice iz Lopara.

Pripisaćemo ove pobjede dobroj formi i želji ekipa koje su se borile za opstanak, ali ne možemo a da ne primijetimo da je fudbal u "Posavini" pao na najniže grane od njenog osnivanja.

Većina klubova sastavlja kraj sa krajem kako igrački, tako i finansijski, bezbroj je problema na leđima ljudi koji ih vode i pitanje je koliko će još ti fudbalski entuzijasti moći da izdrže, mnogi su već poklekli i stavili katance na svoje terene.

 Zavjesa je spuštena, Majevica iz Lopara napušta ligu kao šampion i seli se u "regiju", Jugović će u "opštinsku ligu" gdje se takođe mnogo toga čudnog izdešavalo u toku sezone koja je iza nas.

Vjerujemo da će timovi u toku zasluženog odmora izvršiti reorganizacije i u novu sezonu ući spremniji, vjerujemo da nećemo gledati odgođene utakmice, vjerujemo da nećemo gledati po 7-8 igrača u protokolu, vjerujemo da nećemo gledati igrače koji leže na terenu jer više nemaju snage za igru.

Vjerujemo da će se igrati fudbal onakav kakav bi trebao da se igra, pošten, muški, za gol više, da će pobjeđivati bolja i spremnija ekipa, da će se igrati na pokošenim terenima, čistim i urednim svlačionicama.

Vjerujemo i u dobro i pošteno suđenje...

Vjerujemo i da će ovo pročitati neko ko bi trebao da se brine o stanju u fudbalu i sportu uopšte i da će uz pomoć klubova uspjeti da pronađe put kojim treba da se ide, jer dosta je bilo stranputica, vrijeme je da se krene pravim putem, putem oporavka, jer fudbal kao najljepša sporedna stvar na svijetu to zaslužuje.

 Zaslužuju to i dječaci koji trče za loptom po kiši, snijegu, blatu i suncu.

Na kraju krajeva, zaslužujemo to i mi navijači, sportski radnici i neutralni posmatrači, a prije svega zaslužuje to i njegovo veličanstvo FUDBAL koji se na ovim prostorima igra duže od jednog vijeka