Kapiten futsal reprezentacije Bosne i Hercegovine Srđan Ivanković zimus je iz Njemačke otišao u Rusiju i u jednoj od najjačih liga svijeta obukao dres Torpeda iz Niznyeg Novgoroda. U razgovoru za naš portal govori o prvih šest mjeseci provedenih u ovoj zemlji i futsalu koji je u Rusiji na visokom nivou.

Poslije Bosne i Hercegovine, Srbije i Njemačke život futsalera ga je odveo u šesti najveći grad Rusije Nizhny Novgorod.

- Utisci o provedenih pola godine u Rusiji su sjajni. Prije svega, ovo je jedno novo životno iskustvo, a što se tiče futsala, svakako korak više u mojoj karijeri, počinje razgovor za SportDC Srđan Ivanković.

Njegov Torpedo je zastao u četvrtfinalu izgubivši u seriji od trostrukog prvaka Rusije Ugre.

- Imali smo u četvrtfinalu jako kvalitetnog protivnika i rivala koji nam baš ne leži. Odigrali smo odličnu četvrtfinalnu seriju, koja je bila jako kvalitetna i uzbudljiva. Došli smo do majstorice i tu je sve bilo otvoreno, ali na domaćem terenu hladne Ugre. Oni su ipak iskoristili svoj kvalitet i iskustvo i prošli su dalje. Možda smo mogli bolje u petoj utakmici, postaviti se takmičarski i igrati strpljivo. Ali, željeli smo previše, hrabro i napadački smo ušli u utakmicu i izgorjeli u prevelikoj želji.

Poslije svega u klubu su ipak zadovoljni urađenim u ovoj sezoni.

- Ljudi u klubu su izuzetno ambiciozni. Njihov san je bio prolazak u polufinale, ali poslije ovakve serije i svega ostvarenog u toku sezone nisu nezadovoljni.

Dvadesetdevetogodišnji Čelinčanin se brzo adaptirao na novu sredinu iako mu je po dolasku u Rusiju bilo prilično hladno.

- U početku je zima nametnula pravila za privikavanje na novu sredinu, ali je taj period brzo prošao i ušlo se u takmičarski ritam. Svi u klubu su me prihvatili i pomogli u privikavanju na novi život i uslove takmičenja. Svaki novi angažman ima svoje zahtjeve i iskušenja. Ja gledam na sve to kao na priliku da u nekom segmentu napredujem, tako da ne bih izdvojio ništa kao otežavajući faktor u svemu tome.

Rusija je poznata kao zemlja koja je mnogo dala futsalu, pa je tako i Ivanković oduševljen kulturom futsala u ovoj zemlji i koliko je sve to na višem nivou u odnosu na ono što je do sada imao.

- Svakako da bih kao najljepše izdvojio atmosferu i kulturu futsala u toj zemlji. Nivo za respekt, zaista. Počevši od kvaliteta, pa do divne publike. Svaki domaći teren je ispunjen navijačima i medijski je to sve dosta propraćeno. Ono što je također ostavilo utisak na mene je poštovanje koje postoji prema igračima. Zaista pravi profesionalizam koji prija.

Nema Ivanković dilemu da li će ostati u Torpedu i naredne sezone i nada se da će ta sezona biti još uspješnija nego ova.

- Svakako, ovo je najveći korak u mojoj karijeri i sa moje tačke gledišta uspješan. Sigurno da mogu da pokažem još svog kvaliteta u toj ligi i nadam se da je već naredna sezona ta. Ruska liga je cijenjena u čitavom svijetu, tako da biti dio svega toga je svakako jedna od najuspješnijih tačaka u mojoj karijeri. I naredne sezone sam član Torpeda, nakon toga imam ugovor na još godinu ukoliko i klub i ja budemo saglasni. Ne bih išao previše u budućnost. Nastojim da što bolje uživam u procesu i da budem dio sadašnjosti u kojoj ću da donosim što kvalitetnije odluke. Zdravlje je najbitnije, a ostali životni ciljevi i planovi će odlučivati dalji tok moje karijere.

Ruska liga ima poseban sistem takmičenja i malo drugačija pravila, a Ivankovića najviše fascinira rad sa mladima kojima se brzo daje šansa u prvom timu.

- Prvenstvo je jako zanimljivo. Kao što znate, igraju se dvije utakmice u kolu, dan za danom protiv istog protivnika i onda tu ima dosta taktičkih trikova. Sezona je duga, tako da svako svakoga može da dobije. KPRF je osvojio titulu zasluženo, jer ima za nijansu bolji sastav, ali uvijek je tu 4-5 ekipa koje imaju šampionske ambicije. Još jedan plus za ruski futsal je kultura guranja mladih igrača u konkretne uloge i rad na njihovom samopouzdanju, tako da u vrhu tabele postoje klubovi kojim okosnicu čine igrači od 18 do 25 godina. To je velika stvar koja dugoročno donosi rezultat.

Odmah se potom Ivanković nadovezao i na bosanskohercegovački futsal i šta bi moglo da se primijeni iz Rusije u Bosni i Hercegovini.

- Smatram da takva atmosfera mora da se prenese i u našu zemlju i našu ligu. Mi zaista imamo dosta talentovanih mladih igrača, ali nekako čekamo da oni uđu u zrele godine da bismo im vjerovali. Također, mi stariji igrači treba da gradimo mlade saigrače u buduće lidere i da skinemo sujetu sa pleća našeg futsala te da krenemo uzlaznom putanjom i da na vrhu planine beremo plodove blagodeti koje imamo. Ustručavali smo se da sanjamo velike lige i velika ostvarenja, a imamo osnovu da ih sanjamo, samo treba da otvorimo naše vidike i da vjerujemo u ono što imamo.