Juče sam išao na Jahorinu, ali nisam  pisao o odlasku. Nije bilo vremena.

Po povratu sa planine sam pregledao materijal koji sam snimio, a nakon toga sam otišao na košarka šku utakmicu Slavija – Sloboda, Tuzla.

Domaćin je zasluženo trijumfovao, pa čestitam Srđanu Staniću na ovom trijumfu. On se prije nekoliko dana vratio u Slaviju i krenuo pobjedom.

Inače odlazak na planinu je bio vrlo uspješan. Čim sam stigao pozvao sam svog druga, prijatelja i poslovnog saradnika Žarka Mandića, jednog od vlasnika TV Lotel iz Loznice.

Naše poznanstvo krenulo je po malo čudno. Snimao sam emisiju prije tri godine, kad je na mene i snimatelja naletjela  na skijama grdosija od 160 kilograma. Nije nas udario, ali jeste onako ’’prepao’’.  Počeo se izvinjavati, da bi nakon toga nas pitao šta mi to radimo. Kad je sve čuo odmah je upitao da li može on na TV Lotel da emituje S Jahorine s ljubavlju.

Naravno, brzo smo se dogovorili i već četvrtu sezonu emisija se vrti kod njega. Od prvog januara će i na TV Podrinje. Kupili su i tu tv kuću, pa me raduje jer će još jedna tv stanica ući u tim.

Našli smo se u Olimpijskom baru, Žare grdosija danas je više od 60 kilograma lakši. Za neprepoznati, a to je iskreno obradovalo. Došao je na skijanje tri dana, pa smo se uspjeli i vidjeti. Nakon tog sastanka Žare je odskijao ka Poljicama, a ja sam naravno gondolom krenuo ka dnu planine.

Čim sam izašao iz gondole sreo sam košarkaškog sudiju iz Trebinja Dragana Porobića. Sudi on Evroligu, a na jahorinu je stigao sa suprugom i djecom. Kćerke dvije i sin.

Nije želio da se snimi on, ali jeste supruga Teodora i sin. Jedna lagana priča o planini. Porobići vole da dođu na Jahorinu, a niko od porodice nije skijaš. Nadam se da će djeca ipak biti. Još su mali.

Nakon toga sam krenuo kod Stoleta Granzova, na kafu. Optimista! Kad sam ušao znao sam da sam ’’promašio’’. Nema mjesta, ali nema veze. Vidio sam Stoletovu kćerku Miku. Saznao sam kako joj je tata, poslao pozdrave po njoj, a nakon toga novi odlazak ka gondoli Poljice. Kod gondole srećem prijatelje instruktore i oni mi kažu da je na planini Aleksandar Bačlija, instruktor Borda. Nakon 25 godina rada na Kopaoniku stigao je na Jahorinu. Snimio sam i njega uz obećanje da će mi poslati kadrova kako pleše na snijegu na bordu sa suprugom. Dok smo pričali nas dvojica stigla je i ona. Oduševljeni su Jahorinom i onim što pruža. Čekaju kao i mi nove snjegove za vrhunski užitak. Valjda ćemo ih i dočekati.

Na gondoli Poljice se nalazim i sa svojim dugogodišnjim prijateljem Srđanom Stevanovićem. On je čovjek koga na planini znaju svi skijaši. Uvijek je lijepo sresti Srđana, malo popričati, našaliti se pa kud koji. On je ostao na polaznoj stanici, a ja odlazim ka vrhu.

U gondoli mi se pridružuju dvoje mladih Riječana. Stigli su prvi put na planinu, a naučili su skijati na Platku. Upoznajem ih sa podatkom da je direktor oC Jahorina Dejan Ljevnaić takođe naučio na Platku, a oni su oduševljeni Jahorinom, Kažu nam Klaudija i Domagoj da dolaze opet u narednim mjesecima. Hvale gostoprimstvo svih na Jahorini.

Domagoj ima zadatak da Klaudiji nosi skije od gondole do staze. Nije daleko, ali lijepo od njega.

Dok sam bio na samom vrhu zamolili su me Nikolina i Matej Cindrić iz Slavonskog Broda da ih fotografišem zajedno, a nakon toga ih i snimam. Došli su da Novu godinu dočekaju na planini. Nisu skijaši, ali kažu da neće biti iznenađenje da se oprobaju na snijegu. Ja se nadam da će to uraditi…

Nakon toga krećem još jednom ka dnu planine. U gondolu su ušli i gosti iz Lukavca. Muž, supruga i kćerka. Supruga je blijeda kao kreč. Prvi put je u gondoli i boji se. Bijela u licu, pokušavam da je malo ohrabrim i nakon minut dva počinje da dobija boju. Na kraju se usudila i da pogleda iz kabine kuda se vozi i gdje ide. Kada smo stigli zahvalili su i suprug i kćerka, a i Emini je laknulo.

I na kraju susret sa Mirkom Šukom, multipratik. Skija, borda, vozi kajak, instruktor borda, skijanja, fotograf…

Ima učenike iz Zagreba, kratak razgovor i pozdrav sa Mirkom i njegovim učenicima. Ode Mirko ka vrhu Jahorine, a ja kući u Istočno Sarajevo.