Da je Istočno Sarajevo nepresušni bazen iz kojeg se uzimaju medalje u borilačkim sportovima, od onih najnižih rangova, pa do svjetskih odavno je poznato. 

Pelcer kojeg su prihvatili treneri i sportisti, uspješno je prihvaćen i među sudijama, pa su priznanja koja dobijaju borilačke sudije raznovrsna. A, jedno od najvećih stiglo je ove nedjelje Bojanu Teletini koji je na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti proglašen za najboljeg sudiju na tatamiju. Tako je nakon Dragana Vitković koja je dvije godine zaredom bila najbolji ringovni sudija, još jedno laskavo priznanje stiglo u Istočno Sarajevo, ovaj put na tatamiju, 

O ovoj nagradi, Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, kao i sudijskom poslu za SportDC govori Bojan Teletina.

- Prvog momenta kada sam saznao informaciju, a prije dodjele nagrada bio sam presrećan. Međutim, poslije kada sam sjedio zajedno sa svim nagrađenim takmičarima i službenim osobama postao sam svjestan šta sam dobio. Na neki način obuzela me je neka pozitivna jeza. Znaš kada u svojoj glavi motaš film unazad i sjetiš se svih trenutaka u prošlosti, nekih komplikovanih situacija koje si morao riješiti, nezadovoljnih trenera koji ponekad negoduju zbog sudijskih odluka. Sa tim ljudima moraš da se boriš argumentovano i da si čvrst na svojim nogama, ali da pri tome kontrolišeš cijelu situaciju isto kao i u jeku borbe.Od prvog do posljednjeg momenta posao sudije je prvenstveno da štiti sport i zdravlje sportista. Ovo je definitivno nešto što svaki sudija sanja i što je kruna svake karijere. Onada kada vidiš da su ti isti treneri, sa kojima si nekada imao i rasprave, glasali za tebe, priznanje postaje puno teže i jače. Naravno, nosi i veliku odgovornost sa sobom, govori nam Bojan Teletina.

Kako kaže Svjetsko prvenstvo je samo po sebi najveći događaj.

- Svjetsko prvenstvo samo po sebi i imenu kaže sve. Sve svjetske zemlje dolaze sa najboljim predstavnicima. Nema slučajnih izbora, ni takmičara, ni službenih osoba. Ukratko, najveća smotra, sa najboljom mogućom organizacijom.

Priznanje za najboljeg sudiju na tatamiju je najveće priznanje koje je do sada dobio u sudijskoj karijeri.

- Da, definitivno najveće priznanje koje sam mogao dobiti, a da pri tome nisam ni sanjao da ću to biti baš ja i baš ovaj put. Mislim, polazeći sa aspekta da je Bosna i Hercegovina jedna mala zemlja i samo "kap u moru" iskreno nisam se ni usudio da sanjam o nečumu takvom. Ja nastavljam istim putem kojim sam išao do sada, ništa se puno nije promijenilo, osim da mi je ovo priznanje dalo veliki vjetar u leđa da radim još više, ali i veliki teret da opravdam povjerenje svih trenera svijeta koji su za mene glasali, kao i uprave svjetske kik-boks asocijacije.

Teletina ističe da je za sudijski posao neophodno da to voliš i da živiš taj način života, te puno čitaš.

- Prije svega, moraš da voliš i da živiš taj način života. Da puno čitaš stručne skripte iz oblasti pravila, da analiziraš psihologiju takmičara, trenera, pa čak i roditelja i cijele publike. Svaki taj faktor je jako bitna kockica iz koje se sklapa jedna kvalitetna cjelina. Što se tiče priprema pred samu borbu, pogotovo na ovako velikim takmičenjima, to je individualna stvar. Svako na svoj način. Ja recimo najčešće udahnem duboko, izbrojim do tri i ulazim u borilište (smijeh). Pritisak je podjednak u svakoj borbi jer svaka sudijska greška koja bi oštetila neko dijete i takmičara nije dobra, jer neko za to živi i sanja taj određeni uspjeh.

Bojan Teletina je dugo vremena kikboks trener, a onda je uplivao u sudijske vode, pa sada paralelno radi i jedno i drugo, ali ne želi da razdvaja šta mu je draže. Kaže, uživa i u jednom i drugom.

- Svaka oblast ima svoje teže i lakše strane. U principu, moraš voliti to što radiš. Ja podjednako uživam i u jednom i drugom. Posao trenera je također mnogo naporan, jer ti svakako ulažeš puno energije da djeci i borcima preneseš to svoje znanje. Često se tu zapostavlja i privatni život i porodica, ali sve ima svoju cijenu. Sudija možda manje radi kada je u pitanju svakodnevna rutina, ali kada dođeš na takmičenje onda je pritisak preveliki jer moraš da sačuvaš zdravlje i sigurnost djece na način da kontrolišeš njihovu energiju koju svakodnevno skupljaju zajedno sa trenerima. Kad radiš i jedno i drugo onda si ili fanatik ili lud (smijeh).

Nije Teletina bio jedini koji je predstavljao između ostalog i svoj T-Combat tim na Svjetskom prvenstvu. Tu je bio i Obrad Gazdić koji se predstavio u odličnom svjetlu, ali je poslije dvije pobjede ipak zaustavljen u četvrtfinalu, te nije uspio da stigne do medalje.

- Naš klub već dugi niz godina niže odlične uspjehe i tu ne treba previše da se priča. Dovoljno je pratiti klupske stranice. Svake kalendarske godine imamo aktivne reprezentativce BiH koji i na klupskim i reprezentativnim takmičenjima učestvuju i prave vrhunske rezultate. Za Gazdića imam samo riječi hvale. U prethodnom periodu je nanizao mnogo medalja sa velikih međunarodnih smotri, uključujući svjetske i evropske kupove. Zasigurno, važi za jednog od najboljih boraca u BiH i to nisu samo moje riječi, već riječi trenera reprezentacije BiH. Na Svjetskom prvenstvu je imao vrhunske nastupe, u prvom kolu je pobijedio reprezentativca Bugarske, u drugom kolu je prekidom završio borbu protiv Meksikanca, a u četvrtfinalu, ujedno i borbi za medalju protiv Čeha je izgubio. Taj isti Čeh ga je već u finalu Svjetskog kupa u Italiji dobio i njemu čestitam. Ukratko, Gazdić je jedan jako disciplinovan, istrajan i uporan dečko i zasigurno ako ovim tempom nastavi doći će ili do svjetske ili evropske medalje. Vjerujem u njega i znam da to može.