Foto Vaske

KMF Tango iz Istočnog Sarajeva plasirao se u Prvu ligu Republike Srpske pobjedom u polufinalu baraža za ulazak u nju protiv KMF Brčko zdravlje. Tako će nekadašnji prvak Bosne i Hercegovine poslije četiri godine ponovo igrati u Prvoj ligi Republike Srpske, gdje je kratko bio na jednom proputovanju nakon ispadanja iz Premijer lige i selidbe u još niži rang.

Najzaslužniji za povratak Tanga u prvoligaško društvo, ali i opstanak samog kluba u životu je svakako Mirko Čampara, koji je svog sebe uložio u ovaj klub. I kada je trenirao druge klubove, bio je vjeran Tangu, i kada je djelovalo bezizlazno on nije dizao ruke od kluba, kada je ostajao sam da riješi neki problem, ulagao je svoje vrijeme i svoj novac, kada je proživljavao porodični gubitak  nije ostavljao svoje igrače i klub i na kraju zajedno sa njima proslavio plasman u viši rang.

- Bila je ovo još jedna vrlo teška i naporna sezona za nas. Ova grupa "Jug" je od samog nastanka najkvalitetnija od drugih liga, a o tome dovoljno govori i to da u posljednje dvije sezone obje ekipe koje idu u viši rang dolaze iz ove grupe. Prošle godine smo imali Zahumlje i Akademac iz Trebinja, koji se evo trenutno bori odmah i za ulazak u Premijer ligu BiH. Ove godine smo imali Jahorinu, koja je bila dominantna i moram reći dosta lako ušla u Prvu ligu, potpuno zasluženo. Mi smo bili drugi, izbacili smo dvije prvoplasirane ekipe iz drugih grupa u ovom baražu i mislim da to sve govori o jačini lige. Ostaće i dalje tu nekoliko kvalitetnih ekipa za narednu sezonu i mislim da će i naredne sezone ova liga biti jako kvalitetna i da će klubovi iz nje voditi glavnu riječ što se tiče ulaska u Prvu ligu, kaže nam Mirko Čampara.

Četiri godine nije neki dug period, ali istovremeno i jeste u radu jednog kluba, posebno ako su počeci teški, a Tangovi nakon ispadanja iz Premijer lige BiH zaista jesu bili.

I kada je bilo teško, igrači su bili uz njega/ Foto Vaske

- Mi smo upali u tu jednu krizu još za vrijeme Premijer lige BiH, ali je tek po ispadanju iz nje došao jedan težak period gdje smo sjeli i pokušali da napravimo neki plan kako da klub vratimo tamo gdje mu je mjesto. Kroz ove četiri godine u drugoj ligi mi smo željeli da napravimo jedan reset, jer smo sezonu za sezonom ispali iz Premijer lige, pa Prve lige Republike Srpske. Pokušavali smo prvo da održimo klub u životu, da se ne ugasi potpuno, kako materijalno, tako i kroz samo ljudstvo. Imali smo i problem sa nedostatkom dvorane, nismo znali gdje igrati i tada nam je u pomoć došla i Opština Istočno Novo Sarajevo, te su nam omogućili da igramo u novoj sportskoj dvorani, i tu im dugujemo veliku zahvalnost. Oni su nam pomogli i kroz garnituru dresova, na čemu se posebno zahvaljujem Vedranu Jovančiću, koji je nekako bio sa nama sve vrijeme dok smo klub postavljali na zdrave noge. Uz pomoć par entuzijasta napravili smo to da sada već brojimo nekih četrdesetak igrača kroz juniore i seniore, a nekada nas nije bilo ni da oigramo utakmicu.  Posebno je značajna ova sezona, gdje smo napravili zaista pravi reset. Do ove sezone smo se oslanjali na ono što nam dođe da kažem slučajnim putem, a onda smo odlučili da napravimo skok i uđemo u Prvu ligu, što smo i uspjeli.

Ipak, za sve te godine nikada nije Čampara digao ruke od svoga 'čeda' . Bilo je utakmica i kada je on bio golman-igrač, jer nije bilo petorice da se odigra utakmica, ponekad bez opreme, ali sa velikom željom da klub opstane.

- Nikada nisam planirao da odustanem, naravno. Bilo je tu brojnih problema koji su djelovali nerješivo, bilo je situacija kada se zapitaš vrijedi li, ali nikada nisam planirao da odustanem. Sjećam se utakmice protiv Medicinskog fakulteta Foča, gdje smo imali nekih pet-šest igrača, Neira Lindova kojeg sam tek upoznao, golman Aleksandar Stojanović je tu bio, mlad, želi da brani, ne neki poseban kvalitet i na šta sam ja navikao prije, ali daj samo da se odigra utakmica. Domaćin nam daje neke štucne. Pa u Ljubinju ista situacija. I baš sada zbog brojnosti srce mi je puno zbog igrača koji su tu, a nisu plaćeni. Kroz ove četiri godine jako malo je igrača plaćano. Čak i ono što smo plaćali to je bilo skromno i daleko ispod onoga što su oni mogli dobiti negdje drugo. A, i ti koji su plaćeni igrali su više srcem nego za novac. Ali, zato sam se trudio sve vrijeme da izgledamo kao klub, da imamo ručak na gostovanju, na neka da idemo noćiti. 

Ponosan je upravo na te momke, gdje su mnogi od njih stavljali sebe po strani, a  u prvi plan stavljali klub.

- Mnogo ih je takvih i ne bih zaista da nekoga zaboravim u svom tom nabrajanju. Kako da ne spomenem jednog Jasmina Ligatu koji je imao ogromnu želju da igra za Tango, svoje resurse je davao za ovaj klub. Donio nam je opremu u klub vrijednu desetak hiljada maraka poslujući sa jednom kompanijom, a mogao je, to iskoristiti za svoju ličnu korist, ličnu promociju, ali on to nije uradio, već je donio u klub. Kapiten Pušara, pa Nikola Popovac, koji je uz mene bio srcem uvijek, pogotovo u nekim teškim trenucima za mene. Rade me emocije kada se govori o tim igračima. Svih četrdesetak igrača koji su sada tu i koji su otišli meni su davali snagu i motiv svojim ponašanjem. Kada sam se sikirao, oni su govorili Miko ne sikiraj se, završićemo. Svi su bili tu da pomognu i meni i Tangu. To ne mogu zaboraviti i nikada im se neću moći dovoljno zahvaliti. Jer, mi smo njima samo dali takmičenje i mogućnost da se igraju, a oni sve ostalo. 

Na sve igrače računa i dalje/ Foto Vaske

Ulazak u Prvu ligu znači i još više obaveza, pa i jačanje igračkog kadra. Ambicije Tanga su uvijek najviše, ali realnost kaže da treba ići polako. Za početak, play-off bi u narednoj sezoni bio zadovoljavajući.

- Prva liga je kvalitetnije takmičenje od Druge lige Republike Srpske i moraćemo i mi da napravimo iskorak za kojeg su spremni. Sada već imamo grupu ljudi koji su uz nas, imamo futsal entuzijaste koji žele da naprave dobre stvari za klub. Imamo plan i počećemo polako da ga sprovodimo u djelo. Naše ambicije jesu da se Tango vrati u Premijer ligu Bosne i Hercegovine u narednim sezonama. Kroz razgovor sa predsjednikom kluba Stašom Košarcem smo se složili da je to nešto čemu Tango treba težiti. Ali kao što smo gradili osnovu za povratak u Prvu ligu, tako ćemo i sada. Tako da, play-off bi bio nešto što bi nas zadovoljilo u prvoj sezoni po povratku. Da li će biti lako, naravno da neće, ima kvalitetnih ekipa u Prvoj ligi Republike Srpske, ima taj play-off. I ja i ovom prilikom moram da pohvalim kompletan FSRS, a naročito sudijsku organizaciju na čelu sa Željkom Dragojevićem, koja je učinila da imamo mnogo bolje suđenje, da premijerligaške sudije mogu da sude i najniži rang. Ima i grešaka, ima i prostora za napredak, ali ja vjerujem da će i dalje to sve nastaviti da ide na bolje. Imamo već u glavi kako će to da izgleda, biće sigurno i nekih pojačanja, već sad znam koga bih volio vidjeti u timu. Naravno, ne odričem se niti jednog igrača koji je bio sa nama ovo vrijeme. Svi oni će i dalje imati mogućnost da igraju za Tango, ali sada već kreću ozbiljnije stvari i neće se moći neki nedostaci tolerisati. Što se mene tiče ja na sve ijednog računam, a ostalo je sada do njih da se nametnu.

Ne zapostavlja se naravno ni omladinski pogon, štaviše, planiran je još ozbiljniji rad, kako bi se napravila jedna baza.

- Kroz prethodne godine pokušali smo da posložimo juniorsku ekipu i moram reći da sam jako ponosan. Prepoznati smo tu, dolaze nam igrači. Ove sezone smo u Premijer ligi smo bili drugi na polusezoni iza Željezničara, koje vodi naš igrač Edin Habibija i kojem ja i ovom  prilikom čestitam na osvajanju titule prvake države. U drugoj polusezoni smo malo pali, ali sve je to proces sazrijevanja. Ponosan sam na dva reprezentativca i dva igrača na širem spisku reprezentacije. Nažalost, dvojica više nisu sa nama, odlučili su da krenu nekim drugim putem i ja im iskreno želim svu sreću i da pronađu klub u kojem će biti barem u pola paženi kao kod nas.  Mi nastavljamo da ulažemo u omladinski pogon. Želimo da nam to bude baza, da juniorski pogon bude jedan filter za seniorski futsal i da iz njega crpimo igrače za prvi tim, jer u futsalu nema toliko para da bi se moglo konstantno dovoditi sa strane. Želja nam je i da edukujemo novi trenerski kadar, da sve one koji su zainteresovani da rade kao treneri uvedemo polako u posao, pomognemo im u sticanju licence, te da pored igračkog kadra, stvaramo i trenerski kadar za budućnost. U našoj regiji, a tu mislim na područni fudbalski savez, nažalost i nema mnogo školovanih futsal trenera, pa ćemo im kao klub dati jednu mogućnost da se usavršavaju svi koji žele.

Mnogo truda je uloženo/ Foto Vaske

Za kraj, zahvalio se Čampara onima koji su bili uz klub sve ovo vrijeme kada je krenuo proces povratka na "zdrave noge".

- Već sam pomenuo Opštinu Istočno Novo Sarajevo koja nam je omogućila korištenje nove dvorane, ali i na razne druge načine. Moram i da pomenem pojedinačno načelnika Jovana Katića i Vedrana Jovančića, koji su sve ovo vrijeme uz nas i koji su nam i lično pomagali da stanemo na zdrave noge. Naravno, Ivan Stanković je neko koga ne smijem zaboraviti. Bio je tu kada je Tango bio najbolji, ostao je tu i kada smo u problemima. Uvijek sam se mogao osloniti na njega, pomogao je kada god je trebalo, obezbijeđivao je opremu, koristio svoja poznantstva da pomogne. Treba pomenuti i Dalibora Traparu, koji je također uz nas posljednjih godina. Naravno, ne smijem zaboraviti rukovodstvo SRC "Slavija", oni su uradili onoliko koliko je u njihovoj mogućnost. Iskreno, mislim da Tango zaslužuje mnogo više od dva termina sedmično u dvorani u kasnim satima i nekako je i to nevjerovatno da smo uspjevali održati radnu atmosferu u vrijeme koje i nije baš predviđeno za trening. Moramo da vidimo šta možemo uraditi po tom pitanju za sljedeću sezonu, jer će nam defintiivno trebati i više termina za treninge. Velika zahvalnost, naravno, ide gospodinu Staši Košarcu, koji nam je velika podrška u radu i uvijek uz nas. Hvala i vama medijima koji ste uz nas bili sve ovo vrijeme, kao i mnogim drugima koje možda nisam naimenice naveo. Oko Tanga se okupila jedna dobra grupa ljudi, grupa entuzijasta i ja vjerujem da su pred našim klubom mnogo dobre stvari u budućnosti.