Kao mlad novinar, sada davne 1988. godine, izvještavao sam sa utakmice Priština – Čelik 2:3. Utakmica od velike važnosti za tim iz Zenice.

Ukoliko pobijede, a Crvena zvezda u Nikšiću izvuče remi od Sutjeske i postane šampion, Čeliku su potrebna tri boda da u Drugu igu pošalje Sutjesku.

Tamo negdje do 86. minute Priština je vodila, a u Nikšiću je meč završen 1:1 i onda '' orkan'' Zeničana. Postigli su tri gola. Nakon odlaska lopte u mrežu, svi su trčali prema centru da se što prije nastavi meč Na kraju Čelik okreće i bodovi idu u Zenicu. Slavili su svi, klupski čelnici,  igrači Prištine i Čelika…

Mi novinari smo se smijali ovom cirkusu, ali se cirkus nastavio i po završetku šampionata.

Utakmicu je FS Jugoslavije registrovao postignutim rezultatom, a svi su znali da je namještena. Ceh je platila Sutjeska, a moji tekstovi sa te utakmice dugo su ukrašavali klupske prostorije Sutjeske. To mi je bila satisfakcija da sam iskreno i pošteno uradio svoj posao.

Danas, se  ništa se nije promijenilo, u fudbalu. I dalje gledamo namještene utakmice, registruju su postignutim rezultatima, pa na kraju bude pojeo vuk magarca.

Mnogo šta se u svijetu od 1989. godine do danas promijenilo, samo nije ništa u fudbalu!

I nije ovo samo slučaj u ovoj nesrećnoj Dejtonskoj zemlji. Svugdje u svijetu se ovo dešava, ali u nekim drugim zemljama ti obezbijede mirniji, sigurniji, kvalitetniji život. U ovoj ti samo obezbjeđuju motiv da odeš što dalje, ne samo zbog fudbala!

P.S. Opširnije o meču Priština - Čelik 2:3, na ovom linku!