Legendardna fudbalerka se oprostila od reprezentacije Bosne i Hercegovine

Danas se od reprezentacije Bosne i Hercegovine oprostila fudbalerka Aida Hadžić. I znate šta je najljepše? Što je otišla onako kako je i igrala – tiho, profesionalno, iskreno i sa ogromnim poštovanjem prema državi čiji je dres godinama nosila.

Kad pogledaš njen put, to nije obična karijera. To je priča djevojke koja je krenula od ničega – od lokalnih terena, od kiše i blata, od utakmica gdje te gleda 20 ljudi – do međunarodne pozornice, gdje ime Bosne i Hercegovine nosi s ponosom.

U svlačionici danas – emocije. I to prave emocije. Saigračice su je ispratile aplauzom, treneri su rekli najljepše riječi, a ona… ona je ostala skromna do kraja. Kao i uvijek. Kažu da se najbolji igrači ne vide samo po statistici, nego po tome koliko se tim promijeni kad njih nema.

E pa – ova reprezentacija se itekako mijenja. Jer Aida nije bila samo igrač. Bila je glas, podrška, iskustvo, motiv, energija… i ono najvažnije – srce. I tu je sva njena veličina.

Zna ona da je dala sve. I baš zato ovaj oproštaj ima težinu. Kad pogledaš unazad, vidiš da je svaku utakmicu igrala kao da je posljednja. I takvi igrači ostavljaju trag. I zato danas i jesu emocije – iskrene, sportske, ljudske. Mi joj u ime svih ljubitelja sporta možemo samo reći – hvala. Hvala na svakoj minuti, na svakom duelu, svakoj borbi. I hvala što je stvorila put za generacije djevojaka koje dolaze.

Aida, sve što ti ja mogu reći kao jedan običan čovjek i građanin ove države i koji je došao sticajem okolnosti u ovu sferu, želim ti od srca zahvaliti za sve što si godinama dala reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Tvoja borba, tvoja energija i tvoje srce ostavili su trag koji će ostati mnogo duže od bilo koje utakmice. Bila si uzor generacijama djevojčica koje su sanjale da jednog dana obuku dres BiH – i to je najveća pobjeda koju jedan sportista može ostvariti.

Odlazak iz reprezentacije sigurno nije lak, ali znaj da si iza sebe ostavila ogroman ponos i neraskidiv trag. Hvala ti na svakoj minuti, svakom osmijehu, svakoj žrtvi i svakom ponosu koji si donijela našoj zemlji. I zapamti – jednom najbolja, uvijek najbolja. 

Jedna od najposebnijih imena ženskog fudbala na Balkanu. I dok pišemo ove riječi, jasno je samo jedno – ovakve igračice ostavljaju trag koji se ne može izbrisati. Aida nije bila samo član nacionalnog tima. Ona je bila primjer karaktera, borbe i čiste ljubavi prema igri. Igrala je za državu, za tim, za svaku djevojčicu koja sanja da jednog dana obuče taj isti dres.

Godinama je davala više nego što se traži. Trčala je kad drugi posustaju, dizala ekipu kad je najteže, pružala mir i snagu kada se lomilo. I uvijek, ali baš uvijek, ostavljala srce na terenu. Danas joj kažemo jedno veliko: HVALA. Za svaki duel. Za svaki gol. Za svaki trenutak ponosa.

Za sve emocije koje je donijela ženskom fudbalu Bosne i Hercegovine i cijelog Balkana. Aida, možda zatvaraš reprezentativno poglavlje… Ali ono što si ostavila iza sebe neće nestati. Zauvijek ćeš biti dio priče o hrabrosti, posvećenosti i borbi koja inspiriše sve nas. Sretno u nastavku karijere, šampionko. 

I dok polako privodimo kraju jedno veliko poglavlje, shvatamo da je priča o Aidi mnogo više od sportske priče. To je priča o djevojčici koja je krenula sa snovima većim od terena na kojem je igrala… i o ženi koja je te snove pretvorila u nešto što inspiriše generacije. Priča o borbi protiv prepreka, o rušenju barijera, o tome kako se upornošću, srcem i vjerom može pomjeriti granica onoga što su svi mislili da je moguće.

Aida nikada nije bila samo igračica — ona je bila simbol. Simbol odlučnosti, rada i skromnosti. Bila je dokaz da su najjači oni koji ostaju isti bez obzira na to koliko daleko doguraju. I zato danas, dok gledamo unazad na sve što je dala reprezentaciji, teško je pronaći riječi koje mogu stati u ovaj osjećaj.

Jer, kako opisati nekoga ko je godinama dizao tim kad je bilo najteže?
Kako opisati igračicu koja je bila srce ekipe, koja je svakom dodirnom loptom nosila odgovornost jedne nacije?
Kako opisati hrabrost kad znaš da iza svakog poteza stoji priča o hiljadama treninga, odricanja, pobjeda i poraza…?

Aida je bila naša snaga kad je falilo samopouzdanja. Naš mir kad je sve gorjelo. Naš glas kad se činilo da se ništa ne čuje. Bila je stub koji se nije lomio, ma koliko utakmica trajala i ma koliko protivnik bio jak.

I zato danas ne govorimo “zbogom” — nego “hvala”.
Hvala što si ovu zemlju predstavljala s ponosom.
Hvala što si svaku djevojčicu naučila da hrabrost ima svoje ime.
Hvala što si pokazala da se igra ne igra samo nogama — nego dušom.

I dok zatvaraš jedno poglavlje, znaj da se tvoja priča nastavlja u svakom djetetu koje te gleda kao uzor. U svakom navijaču koji pamti tvoje golove. U svakoj utakmici koja će se igrati srcem, baš onako kako si ti igrala.

Aida, možda više nećeš nositi dres reprezentacije… ali reprezentacija će zauvijek nositi trag tebe.
Tvoj karakter.
Tvoju borbu.
Tvoju ljubav prema igri.

Ovo je samo novi početak za tebe.
A mi ćemo biti tu, kao i uvijek — ponosni, zahvalni i sretni što smo živjeli u vremenu kada je na terenu igrala Aida. 

Šampionko, sretno u nastavku karijere. Tvoje ime ostaje — trajno, snažno i neizbrisivo.