Tamo gde je ogroman interes, veliki novac i moć uticaja uvek je nesloga, stvaraju se, gotovo po pravilu, dva tabora. Svako ima svoje argumente „za“ i „protiv“, beskrupulozno se „odapinju“ teške reči i „lepe“ etikete.
U osvit izbora u Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine grunula je „teška artiljerija“, u glavnim ulogama zavađeni predsednik Saveza Elvedin Begić i član Komiteta za savetovanje i posredovanje Faruk Hadžibegić. Disciplinska komisija FS BiH je suspendovala nekadašnjeg reprezentativca Jugoslavije zbog kršenja Kodeksa o ponašanju članova fudbalske organizacije, a Hadžibegić uzvratio konferencijom za novinare gde je optužio Begića da je „diktator i nelegalni predsednik“, onda su u zaštitu prvog čoveka FS BiH stali ljudi iz administracije... I tako u krug.
Istina je, kao i uvek, negde na sredini.
Međutim, u izbornoj kampanji, makar ona bila i fudbalska, sve je moguće i dozvoljeno. Čak i da se pređu ukusi lepog izražavanja i ponašanja. Nekoliko meseci unazad, tačnije dok nije zakazan termin izbora, „sve je bilo sjajno i bajno u fudbalu BiH“, tek sad, odjednom, ništa ne valja, ništa nije u redu, kriminal caruje, predsednik ne valja...
Kantonalni korpus je zaratovao, očigledno boreći se za vlast i položaj, pojedinci ne prezaju da daju „teške izjave i kvalifikacije“, odnosno odstranjuju neistomišljenike, ako im to struktura sistema omogućuje. Neko bi rekao sasvim logično i opravdano.
Zašto je Disciplinska komisija FS BiH baš sada odlučila da suspenduje člana Komiteta za savetovanje i posredovanje koji je direktna veza sa UEFA i FIFA iako je on i ranije „kritikovao“ Savez i predsednika Begića?
Zbog čega je Faruk Hadžibegić do sada „pod ručnom“ govorio o problemima u Savezu, a sada odjednom izneo bujicu optužbi kojima bi i Tužilaštvo trebalo da se pozabavi?
Hoće li na Skupštini Fudbalskog saveza BiH, 22. decembra u Sarajevu, ponovo biti žestoke vatre zbog sukoba dva lobija u okviru muslimanskog korpusa, što do sada i jeste uvek bio najveći problem?
Hadžibegić je bio kandidat za selektora reprezentacije BiH, pobedio ga je Mehmed Baždarević. Kao nekadašnji selektor zna mnogo toga šta se dešava oko „Zmajeva“, ali ostaje nejasno zbog čega nije pričao u sitnim detaljima o „montiranom sukobu selektora Sušića i kapitena Spahića“ odmah posle Mundijala u Brazilu, već sada, nekoliko dana pred izbore? Zašto nije govorio istinito i o Komitetu za normalizaciju koji je uveo protektorat u fudbal dejtonske zemlje, a on kao fudbalski ambasador lično učestvovao u tome? Zbog čega Faruk Hadžibegić u celu priču želi da uvuče i ostale fudbalske strukture u BiH, u prvom redu Fudbalski savez Republike Srpske?
Izgleda da je ponovo na sceni stvaranje haosa i zamućivanje vode kako bi oni koji se najbolje snalaze u tim prilikama ponovo dobili glavne fudbalske uloge pod izrekom „nespornog patriotizma“.
Ono što je svima jasno, pa i vrapcima na granama, jeste činjenica da je Fudbalski savez Republike Srpske, kao i uvek do sada, od ujedinjenja fudbala u BiH 2002. godine, čist kao suza i ne učestvuje, ni u kakvom obliku, u ovim nečasnim rabotama. Ali gotovo uvek, kolateralno nastrada, od zagađenja iz federalnog dela, nesređenih odnosa nekadašnjih partnera čiji „čvrsti“ karakteri zavise jedino i isključivo od interesne sfere i saradnje u podelama funkcija.
U svojoj borbi protiv Dine Begića, Faruk Hadžibegić je dovikivao preko entitetske granice, svesno tražeći podršku najzdravijeg tkiva fudbalske porodice u BiH. Međutim, pre sukoba s predsednikom nikada nije hteo javno, u svom Sarajevu, ali ni u UEFA i FIFA, da kaže tu istinu o FS Republike Srpske. Zbog čega?
A imao je toliko prilika...