Treću godinu za redom izvodimo uspon na Maglić sa noćenjem na vrhu. Uspon izvodimo sa Prijevora zapadnom stranom. Ovaj put planiranom usponu na Maglić dodajemo još jedan uspon i  noćenje na vrhu Studenac u masivu planine Volujak. Samim tim sve se mijenja u smislu organizacije uspona  jer je potrebno nositi kompletnu opremu za tri dana, za kampovanje, za ishranu što sve odmah povećava i teret koji se nosi od početka uspona . Par uopštenih podataka ,za tri dana i dvije noći provedenih na ovoj turi,  nas dvoje smo popili 15 litara tečnosti, a prešli smo oko 3500m nadmorskih u usponu i slilasku....spavali smo na 2386 mn/v i na 2296m n/v gdje je jutarnja temperatura bila od 0-5 °C, a u toku dana dok bi se kretali, temperatura je išla i preko 30°C jer smo se oba dana tokom kretanja  morali spustiti na Trnovačko jezero koje se nalazi na 1513m n/v. Sa Prijevora smo krenuli u 19.00 na vrh Maglić 2386m n/v, gdje smo planirali noćiti na najvišem vrhu BIH. Sa teškim rančevima opremljeni za tri dana boravka u divljini ,hranom, garderobom, plinom, šatorom, vrećom za spavanje itd., krećemo se najtežom i najopasnijom stazom koja vodi na Maglić. Sa težinom koju nosimo na leđima napredujemo dobro i već oko 21.00 smo kod sajle gdje nas hvata mrak, tako da dalji uspon, a to je i najteža dionica, nastavljamo sa čeonim lampama. Bez žurbe sa akcentom na sigurnost, na vrh izlazimo oko 22.10h.  Kakav prelijep osjećaj, mi i vrh, a nebo prepuno zvijezda koje blistavo  trepere i koje se samo na izgled, rukom mogu dohvatiti... Odmah postavljamo šator i opremu koja će nam omogućiti sigurnu i toplu nać. Budimo se malo prije pet jer prema informacijama sa interneta, sunce bi trebalo izaći oko 05.05h,a biti ovdje i posmatrati izlazak sunca je neprocjenljivo, naravno ako planina to dozvoli. Prve dvije godine nismo imali priliku posmatrati izlazak sunca zbog magle, a vidjećemo šta nas sada očekuje. Brzo buđenje, otkopčavanje šatora, magle nema, nebo na istoku dobija crvenu boju....upravo se rađa dan....fotoaparat i kamera rade punim kapacitetom. Nadam se da nismo sebični, ali imati vrh samo za sebe je prava rijetkost i privilegija i zato na vrhu ostajemo sve do 10.00h, uzivajući u pogledu ,uz kafu i doručak. Slijedi pakovanje opreme, sve ponovo na leđa i krećemo dalje. Treba sa visine od  2386 m sići na 1513 m,  a onda do večeri izaći na 2296m na vrh Studenac gdje  smo planirali noćiti drugu noć. Postaje vruće, sunce prži, ipak je ovo juli... Stižemo do „Carevog dola“ gdje je izvor, ostavljamo rančeve i silazimo po vodu. U povratku zatekli smo nesvekidašnji prizor ,na stijeni iznad, dvojica ljudi nešto pripremaju....saznajemo da njihov drug upravo tim putem treba da prodje sa svojom djevojkom spremajući joj iznenadjenje, hoće da je zaprosi, a oni učestvuju u tome, čak su i na jezeru koje se vidi sa te stijene, napisali inicijale njih dvoje, odnosno slova I V. Zaista kreativna i originalna ideja. Mi nastavljamo spustanje na Trnovačko srcoliko jezero. Silazimo na jezero, rashladjivanje, ručak i odmor do 17.00 dok prodje najtopliji dio dana, a  onda nastavak uspona na Studenac. Staza je zarasla, marke skoro da nema, samo nesto malo na početku. Sunce prži, muhe i komarci su prava napast, već smo dobro umorni. Izlazimo na greben, sunce je zašlo, počinje neki vjetar i poklapa nas niski oblak, kao dim, brzo se pojavi pa nestane. Tako nastavljamo do vrha i u sami mraki u magli stizemo. Ništa se okolo ne vidi, nebo je puno oblaka, nigdje zvjezdice kao prošlu noć, postavljamo šator i pripremamo se za noć (najlon za krečenje je 1,5 KM, a kada je oko 01.00 počela padati kiša, bili smo bezbjedni  jer nećemo pokisnuti ,  šator nam neće prokvasiti). Opet ne svakidašnje jutro, izlazak sunca, vrhovi Bioča ispred nas, pogled iz šatora...Ustajemo, uzimamo opremu koja nam treba za uspon na Badnjine, a ostatak ostavljamo jer ćemo je povratku uzeti. Krećemo  oko 06.00h i grebenom Volujka uživamo u pogledu, ispod nas su oblaci i magla,tamo preko se jasno vidi Maglić, tamo smo bili juče. Nastavljamo prema Badnjinama 2243m n/v, gdje stizemo oko 08.h , pogled fantastičan, jedan prelijep vrh, a dosta rijetko posjećen. Poslije ovoga, mi ćemo sigurno češće dolaziti. Poslije uživanja u pogledu uz doručak, krećemo prema Studencu da pokupimo opremu jer treba danas doći na Prijevor koji je sa druge strane, vidimo ga mi, ali nas dijeli kanjon Suhe, pa moramo okolo, a to nije nimalo blizu. Na Prijevor stizemo u 17.00, javljamo se načelniku GSS Foča -Nenadu Ikoniću sa kojim smo sve vrijeme bili u kontaktu i imali stalnu podršku,obavještavamo ga da je tura završena i da smo stigli kod vozila. Zaista jedna prelijepa i divno osmišljena tura.