Fudbalski klub Borac sutra obilježavanja tri decenije od najvećeg uspjeha u istoriji kluba, osvajanja Kupa maršala Tita. Tog 11. maja 1988. godine izabranici tadašnjeg trenera Husnije Falića savladali su u finalu, na stadionu JNA u Beogradu, ekipu Crvene zvezde rezultatom 1:0, te postali i ostali jedini drugoligaš kojem je pošlo za rukom da prigrli trofej namijenjen pobjedniku najmasovnijeg takmičenja.

Povodom sutrašnjeg obilježanja 30. godišnjice od ovog događaja, danas je u Trofejnoj sali održana konferencija za novinare, na kojoj su se prisutnim predstavnicima medija obratili tadašnji predsjednik Borca Mesud Mulaomerović, tadašnji prvotimci Damir Špica (kapiten), Stojan Malbašić i Milorad Bilbija i aktuelni direktor kluba iz Platonove ulice Dejan Lukendić.

Prema Lukendićevim riječima, proslava 30. godišnjice od osvajanja Kupa maršala Tita biće održana sutra uveče u restoranu Stara Ada.

– Dogovoreno je da manifestacija počne u 18:45 časova, u terminu kada je završena finalna utakmica između Borca i Crvene zvezde. Prisjetićemo se tom prilikom još jednom ovog značajnog trofeja, ali i podijeliti prigodne poklone članovima te generacije.

Tadašnji prvi čovjek Borca Mesud Mulaomerović danas je izuzetno emotivno govorio pred “sedmom silom”.

– Zahvalio bih se čelnicima kluba koji su organizovali sutrašnju proslavu, sa ciljem da nas okupe na jednom mjestu nakon 30 godina, koje su prošle kao tren. Ni sam ne mogu da vjerujem da su iza nas već tri decenije od osvajanja ovog trofeja. U finalu smo kao drugoligaš savladali beogradsku Crvenu zvezdu, iako su nam mnogi davali male, skoro nikakve šanse da u Banjaluku donesemo trofej Kupa maršala Tita – rekao je Mulaomerović, te se prisjetio anegdote u vezi sa finalom i osvajanjem trofeja.

– Nakon finalne utakmice, tadašnji predsjednik Crvene zvezde nam je rekao da smo ih tog dana tri puta pobijedili: prvi put kada smo, za razliku od njih, jednoobrazno obučeni otišli na grob maršala Tita, drugi put na terenu, a treći put kada smo odmah nakon utakmice pokazali sašivene zastavice na kojima je pisalo BORAC OSVAJAČ KUPA. To je bilo iznenađenje za mnoge, za te zastavice smo znali samo tadašnji direktor Milorad Slavnić i ja, od sviju smo to čuvali u tajnosti.

Kapiten tadašnjeg tima Borca Damir Špica nije mogao, nakon novinarskog pitanja, da se odluči koji momenat mu je draži: uzimanje pehara u ruke ili dolazak pred desetine hiljada ljudi na tadašnji Trg Edvarda Kardelja, koji su došli da pozdrave osvajače jubilarnog 40. Kupa maršala Tita.

– Oba događaja su priča za sebe, teško je reći koji je od ta dva ispunjeniji emocijama. “Rijeke” ljudi su dolazile na Trg, navija či su hrlili iz svih gradskih naselja kako bi nas pozdravili na otvorenoj sceni. Treba, svakako, napomenuti da u momentu ka da je osvojen Kup Borac nije mogao da se pohvali dobrim plasmanom u Drugoj saveznoj ligi. Odlučeno je da se od naredne godine formira jedinstvena Druga liga, a mi smo “uhvatili posljednji voz” i osvajanjem osmog mjesta izborili nastup u jedinstve nom drugoligaškom takmičenju, te odmah naredne godine, kada nas je vodio Ante Miše, izborili nastup u Prvoj ligi. Slobo dno mogu da kažem da je od tog trenutka, od osvajanja Kupa, tadašnja generacija znala samo za uspjehe – naveo je Špica, koji kao jedan od ključnih razloga za osvajanje Kupa navodi činjenicu da je ekipa Borca iz tog doba punih pet godina bila na okupu, s obzirom da se, kako i sam navodi, “tačno znalo kako ko diše”.

Lijevi bek Stojan Malbašić, od kojeg je krenula akcija kod postizanja pobjedonosnog gola, prema sopstvenom priznanju, nije ni trebalo da nastupi na finalnoj utakmici.

– Doživio sam težu povredu u Ljubljani, u ligaškoj utakmici sa Olimpijom i nije ni bilo predviđeno da nastupim protiv Crvene zvezde. Trener Husnija Fazlić je insistirao da ne igram, ja sam, sa druge strane, insistirao da nastupim, a ostalo je istorija – rekao je Malbašić, koji je istakao da mnogo žali što sutra u restoranu Stara ada neće biti jedan od heroja finala Slobodan Karalić i direktor Milorad Slavnić, koji, nažalost, više nisu među živima.

Milorad Bilbija rekao je da je grad u to doba živio za Borac i njegove rezultate.

– Navijači su, jednostavno, živjeli za klub, na svakom koraku se osjetila ta povezanost. U Banjaluku smo došli odmah poslije utakmice, niko nije ni znao da smo se vratili, a samo dan nakon finala nam je priređen doček koji se ne zaboravlja. Tvrdim da će se teško ikad više ponoviti ta brojka na glavnom gradskom trgu – naveo je Bilbija.

(borac-sport, foto: borac-sport)