Na ulazu u selo Dubočica u Ljubinju smještena je kuća Sorajića u kojoj živi dječak posebnog osmjeha. Filip je njegovo ime, mada bi se mogao zvati i Dječak od mašte.

Kada zvono označi kraj nastave, nestrpljivim hodom prema Dubočici krenuće Filip Sorajić. Proći će kraj polja duhana i gusto zasađenih stabala višnje, da bi na kraju puta stigao do kamenih kuća ukrašenim plodovima nara. U jednoj od njih je i njegov dom, ali i ono zbog čega posebno žuri – teren za igru.

Dvanaestogodišnji Filip Sorajić jedini je dječak svog uzrasta u Dubočici, malom selu udaljenom dva kilometra od Ljubinja. U selu živi oko 30-ak djece i mladih, koji vrijeme najčešće provode na sportskom terenu, kojem svaki dan Filip žuri. 

“Na ovom terenu provodim 90 posto vremena, a da ga nema bio bih u kući i igrao igrice, što baš ne volim. U selu je samo jedna djevojčica mojih godina, ali sa njom se ne mogu igrati jednako kao sa dječacima. Zato, kada sam na terenu i igram košarku ili fudbal zamislim da su tu i drugi igrači”, objašnjava Filip smijući se. 
Filipova kuća smještena je nedaleko od ovog sportskog terena, koji sve do 2018. godine nije pružao jednake mogućnost djeci i mladima kao danas. Teren je bio neograđen, a mobilijari za košarku i fudbal su bili slomljeni.

Kako bi mladi Dubočice, ali i obližnje Mjesne zajednice Krajpolje imali kvalitetnije i bezbjednije djetinjstvo i odrastanje, Odbojkaški klub “Ljubinje-Bankom” realizovao je projekt “Odbojkom i volonterizmom do dinamičnih mjesnih zajednica”. Projekt je uključivao obnovu sportskih terena u ovim selima, volonterske akcije, kao i školu odbojke. 

Finansijsku pomoć u realizaciji aktivnosti dale su vlade Švajcarske i Švedske kroz projekt “Jačanje uloge mjesnih zajednica u BiH”, koji provodi UNDP u BiH. Obilježavanje terena i postavljanje mobilijara za odbojku, fudbal i košarku pružilo im je nove mogućnosti, ali i doprinijelo povećanju sigurnosti djece i mladih postavljanjem zaštitnih ograda.

Na ovim terenima održavani su i treninzi škole odbojke, gdje su svoja umijeća testirali Nikola Brborić (12) i Aleksandar Pepić (14) iz Ljubinja. 
 

“Osjećaj mi je bio ljepši biti napolju, u prirodi i na svježem vazduhu. Bilo nam je to veliko iskustvo jer ranije nismo imali priliku da treniramo na takvom terenu”, kaže Nikola, dok Aleksandar dalje pojašnjava da se odbojkaški treninzi redovno organizuju u dvorani u Ljubinju, koju koriste škole ali i rekreativci.

Odbojkom se tradicionalno bave generacije mladih Ljubinjaca, zbog čega se ovim projektom dodatna pažnja željela posvetiti njegovoj promociji među djecom i mladima Dubočice i Krajpolja.

Srđan Milošević, koordinator projekta Odbojkaškog kluba “Ljubinje-Bankom”, objašnjava da je obnova terena u ovim selima prvi korak ka oživljavanju njihovog sportskog duha. 
 

“Tereni koji su obnovljeni u ovim mjesnim zajednicama značajni su zbog daljeg razvoja odbojke i drugih sportova u tim selima. Odbojka Ljubinju znači sve. Kad odbojke ne bude u Ljubinju, neće biti ni Ljubinja. To je naš zaštitni znak i po tome smo poznati širom BiH”, kaže Srđan, ne gubeći nadu da će nove generacije održati ovu tradiciju.