Mladost ne traži izgovore već načine. Mladost uvijek da vjeruje da može, jer želi i hoće. Na mladima svijet ostaje, pa ako je suditi po mladim Čajničanima taj će svijet biti neko bolje i ljepše mjesto. Ako ni u čemu drugom bar u sportu. Pričali smo sa jednom od predstavnika tih mladih snaga, talentovanom Vedranom Stojanović. Vedrana je najmlađi prvotimac OK "Stakorina", korektor, i učenik srednje škole. Sa samo petnaest godina ona predvodi napadačku dijagonalu svog kluba. Njen talenat je oduvijek bio lako uočiti.

Na Malim olimpijskim igrama Republike Srpske proglašena je za najboljeg poentera gdje njena ekipa osvojila treće mjesto. I to je samo jedan od pokazatelja njenog raskošnog talenta. Suvišno je reći da je odličan đak, a po riječima njenih drugova, takođe je i sjajan prijatelj.

Vedrana kako je to biti najmlađi prvotimac Stakorine?

Stvarno mi je zadovoljstvo i čast što sam najmlađi igrač prvog tima. Vjerovatno je to rezultat mog dobrog rada.I nadam se da ću uspjeti da opravdam povjerenje koje su mi ukazali.

Koliko dugo treniraš odbojku? Je li to uvijek bio prvi sportski izbor?

Odbojku treniram vec 7 godina. S obzirom da su moje sestre takođe dugo trenirale odbojku, ja sam krenula njihovim stopama i zavoljela taj sport. Samim tim nisam imala interesovanja za druge sportove.

 Ova godina koja se polako primiče svom kraju je bila velika za tebe. Završila se osnovnu školu, upisala srednju, postala prvotimac. Šta te je najviše usrećilo?  

Za mene je ova godina bila jako uspješna i zanimljiva. Ipak me je najviše usrećilo to sto sam postala prvotimac, jer je to bio jedan od mojih najvećih ciljeva u ovoj godini. Nekako je to pravo ostvarenje sna.

Jesi li imala tremu na prvom meču?

 Naravno trema je uvijek prisutna, kako prvi meč tako i svaki naredni. Ali to je samo pozitivna trema.

Kako je igrati na poziciji korektora s obzirom na tvoje godine i pritisak?

To je jedna od zahtjevnijih pozicija u ekipi i samim tim imam veliku odgovornost koja sa sobom povlači i konstantan pritisak. Dajem sve od sebe i vjerujem da uvijek mogu više i bolje.

Da li sebe vidiš kao profesionalnu odbojkašicu? Ili je suviše rano za razmišljanje o budućnosti?

Odbojka je nešto čime bih voljela da se bavim u budućnosti, ali suviše je rano razmišljati o tome.

Imaš li sportske uzore? Ili životne?

Naravno, moj sportski uzor je Vanja Grbić. Već dvije godine posjećujem njegov kamp i kroz njegovu pomoć na treninzima usavršavam svoju tehniku. Daje odlične, fantastične savjete za dalji rad.

Koliko pomažu ti kampovi? Kako je učiti od velikana srpskog sporta?

Kampovi su odlični. Meni, lično, dosta pomažu. Velika mi je čast, pa i privelgija prisustvovati treninzima i učiti od evropskog i olimpijskog šampiona.

 Odličan si đak, odbojkašica, ima li još nešto čime ispunjavaš vrijeme, sem škole i sporta?

Ne, najviše vremena provodim u sali i trenutno sam samo tome posvećena. Slobodno vrijeme takođe koristim za druženje sa prijateljima i porodicom i trudim se da manje vremena provodim sa telefonom u rukama.

Voliš li knjige? Filmove? Muziku i serije?

Muziku obožavam da slušam. Nisam neki ljubitelj televizije i knjiga.

 Imaš li omiljeni muzički žanr? Ili izvođača?

 Trenutno najviše slušam rep, ali nemam omiljenog izvođača.

Kako je biti mlada osoba danas u Čajniču? Ima li dovoljno sadržaja za vas u našem gradu?

Ja smatram da bi trebalo da bude dosta više sadrzaja da bi omladina bila više zainteresovana za neke druge aktivnosti osim za svakodnevno provođenje vremena u kafićima. Mislim da se sport u našoj državi sve više zanemaruje i smatram da bi trebalo da se pobrinu za mlađe generacije koje sve više vremena provode na ulici.

 Pratiš li odbojku, bar žensku na televiziji? Smatraš li da nedavni uspjeh Srbije, čiji su stub i srce djevojke iz RS, može doprinijeti da se popravi stanje u sportu i odnosu prema sportu?

Pratim naravno. Nažalost bojim se da ne. Te djevojke treba da budu uzor nama mladima, ali ocigledno ljudima sa visokih pozicija nije stalo do takvih stvari. Smatram da bi mogle da učine dosta za našu omladinu kada bi se svi potrudili i pružili im tu mogućnost.

Gdje vidiš sebe za 10 godina?

 U dresu reprezentacije Srbije! Naravno to su samo moje želje i snovi, ali nadam se da će ostvariti.

Šta bi poručila mladima i djeci Čajniča?

Poručila bih im da ne dozvole da im ovakav sistem sruši snove i da ako nešto stvarno zele budu istrajni u tome. Jer samo onaj ko je uporan može da uspije.

To je bila Vedrana Stojanović, divna talentovana djevojčica iz Čajniča. Ima velike snove i želje. Ono što je bitno ima i veliko srce dai ih i ostvari.