Đorđe Galanos, veliki laf života i čovjek košarke, otišao je sa ovog svijeta u 94. godini, čistih ljudskih računa, završivši prije toga sve svoje poslove.

Vrstan pravnik, s visokim vojnim činom, znao je kao rijetko ko da se susretne sa životom. Ništa ne idealizujući, ali i bez ljutnje prema bilo kome, ili bilo čemu.

Univerzalne vrijednosti doživljavao je kao putokaz, ma kako bilo vrijeme ili nevrijeme.

Često je znao u dugim razgovorima sa Dejanom Erešićem, takođe čovjekom košarke i pravnikom po obrazovanju i životnom oprede ljenju , reći da sport ima kosmičku snagu, za realan život, koji će ljudsko trajanje obogatiti, na najbolji mogući način.

Sa druge strane, imao je svoju priču za nabijeđene i tvrdoglave, govoreći,  ’’da je i sama Biblija puna krvi i svakojaki stradanja. Pa ti sada izaberi’’!

Sport, košarka, pogotovo ženska, grad Banjaluka imali su u njegovom srcu, pa i cijelom biću posebno mjesto.

Na izuzetan način je cijenio briljantne rukometaše Borca, boksere Slavije, fudbalere Borca, šahiste Nikice Pavlića, bicikliste BSK, ali i ističući Mladi Krajišnik kao banjalučki sportski svetionik, kad je riječ o ženskom sportu.

Spominjući osvajače olimpijskih medalja Mersadu Bećirspahić, Slađanu Golić, reprezentativke Jugoslavije, Snježanu Šipku, Lenu Trajkovski, Smilju Rađenović, potom Sandru Vuković, onda trenera Acu Jurića, predsednika Mišu Kantara, košarkaške radnike Banjaluke, Dušana Lajšića, Branu Kosića, braću Tošić, priča njegova o košarci nije imala kraja.

Bio je svojevrstan simbol Mladog Krajišnika. Čast Mostaru, Splitu,  grčkim korijenima, a sve je to bio dio njegovog života, Banjaluci je davao posebno mjesto.

Kada smo se poslednji put susreli u kaficu kod Milenka Rosića, a bili su tu i rukometaši Miro Bijelić, Mile Šomo Kekerović, sam si rekao: ’’ Opasno je danas biti razuman , čestit i pošten, pa vi vidite kako ćete...’’

Zbog dobri čovječe Đorđe Galanos...