Fudbal je, baš kao i sam život, ovozemaljsko čudo: na petu godišnjicu kada je sa ovog svijeta otišao jedan od najboljih golmana kojeg je planeta ikad imala Vladimir Beara, jedan drugi golman Milan Borjan, u Kopenhagenu, zadivio je sve znane i neznane bravurama kakve odavno nisu viđene, možda i od vremena legendarnog Beare.

Životne i sportske sudbine imaju im toliko dodirnih tačaka. Obojica vuku korjene iz dalmatinske Zagore, Beara je zbog uvreda i nipodaštavanja napustio Hajduk i Split, koje je do tada proslavio, otišao u Zvezdu i Beograd gdje je potvrdio svoju nenadmašnost, a Borjan je dječak iz izbjegličke kolone, kada je cijeli jedan narod na traktorima bježeći iz Hrvatske spašavao živu glavu, tumarao svijetom, da bi posljednje dvije godine oduševljavao taj isti svijet veličanstvenim odbranama na golu Crvene zvezde.

Na opštem narodnom slavlju u Banjaluci, kao vjerovatno svugdje u Republici Srskoj i Srbiji, ma gdje Srba i ljudi časnih namjera ima, nakon što je Zvezda u dramatičnom okršaju, krunisanom serijom jedanaesteraca, Milan Brojan je izrastao u junaka nad junacima, u mom kraju, na Mejdanu/Obilićevu čuo sam i skandiranje “Kiša pada, trava raste, a Borjan pravi laste!” baš kao što se prije 60 godina skandiralo Vladimiru Beari.
Čudni su i nedokučivi Božji putevi.

Ako je Vladimir Beara, a jeste, bio golman cijele jedne epohe, sa Zvezdom i Hajdukom osvojio gotovo deset trofeja što u šampionatu što u Kupu zemlje koje više nema, onda je Milan Borjan u posljednje dvije godine, otkako je stigao u Zvezdu i Beograd, obilježio to vrijeme sa toliko briljantnih odbrana, krunisanim u glavnom gradu Danske, na meču protiv Kopenhagena, da s pravom nosi za golmana najveći epitet da je nasljednik “Velikog Vladimira”.
Nije s toga ni čudo što je nakon dramatičnog meča u Kopenhagenu Milan Borjan, već na samom terenu bio centralna ličnost, što zbog izvanrednih intervencija u regularnom toku utakmice, toliko zbog bravura prilikom odbrane jedanaesteraca, pokazali su to u bukutu radosti svi njegovi saigrači, dižući ga na ramena, a svi kraj malih ekrana skandirajući njegovo ime.

Bravo Milane Borjane, visoka ti gora, baši si majstor nad majstorima!