XS
SM
MD
LG

Nepodnošljiva lakoća pobjeđivanja

Prije prvenstvo mnogi ih nisu svrstavali u prva tri favorita Mundobasketa. Na momente su bili nevjerovatno potcijenjeni i od strane stručne ali i od strane nestručne javnoasti. A na kraju ? Na kraju su na tronu.

Foto: FIBA

Priče kako je Španija gotova radi kraja generacije 80' slušamo dugo vremena. Neki su vrtili takvu priču još od one čuvene Teove trojke 2010. godine, kada smo ih izbacili u četvrtfinalu. A tek kad su ih Francuzi dobili na Mundobasketu u Španiji 2014. godine, tek su tada krenule priče o kraju Španaca. Iako su uzeli zlato na EP 2015. godine, nakon dva vezane bronze opet se pričalo o kraju Španaca i da su to bili poslednji trzaji. Međutim, svi koji su tako mislili grdno su se prevarili.

Dugogodišnje praćenje reprezentativnih takmičenja me naučilo jednom - nikada ne gledaj Špance na osnovu toga kako igraju na startu turnira. Ma kakav sastav bio, gotovo pa uvijek sporije krenu i budu sjajni kada je najbitnije. I tako zadnjih 10-15 godina uz po neki drugačiji put.

Ove godine su imali laganu grupu. Tunis, Portoriko i Iran nisu baš ekope koje bi trebale da ih muče. Pa opet, u svakoj od toh mečeva oni su imali loših faza. Zato su neki mislili da Španci i nisu nešto. Međutim, neuki očito nisu uvidjeli jednu stvar, pa igrali su koliko im je potrebno. Čim bi ubrzali, njihov ritam protivnici nisu mogli pratiti. I tako je bilo i protiv Italije u prvom meču druge faze. Italija je imala egal 35 minuta i djelovalo je da i mogu dobiti. A onda, pet minuta Špnaci dodaju gas i Italija rutinski gubi.

Protiv Srbije se vidjelo kakav je Skariolo stručnjak. Sa odbranom ''box and one'' sjajno je branio Bogdanovića i tako je neutralisao najjače naše oružje u nekim trenucima. A opet, kad nije igrao tako, uvijek se igralo agresivno na Bogdanu. Takođe, zona 2-3 je bila nešto na šta mi nismo imali odgovor. Takođe, sporiji ritam nama nije odgovarao a Španija je umrtvila igru i taktički je Skariolo odradio perfektan meč.

U četvrtfinalu su odigrali tipičan meč. Onoliko koliko im je trebalo, toliko su i igrali i na kraju su rutinski došli do polufinala. Protiv Australije su se stvarno mučili. Imali su Australijanci i +11. Imali su i +5 i dvije poklonjene izgubljene lopte Gasola pa su opet sve to prosuli. Može se reći da je Australija oštećena kada je poklonjen faul Boguta nad Gasolom u završnici susreta ali realno rečeno Australijanci su sami krivi i zaslužili su poraz. Previše toga su propustili.

Finale nije bilo kritično za Špance. Toliko raspoloženih igrača a tako fenomenalno taktički pripremljen meč. ''Pik and pop'' sa Skolom Argentina nije uspjela uraditi niti jednom a time su uništavali rivale tokom Mundobasketa. Rubio je fantastično branio Kampaca tokom cijelog meča. Jedino su, možda i sjvesno, Španci pustili Deka da oradi svoje ali on nikako sam nije mogao donijeti pobjedu. Što se Španaca tiče, Rubio je dirigirao napadima, Rudi je odigrao nevjerovatno finale, Gasol, Klaver i Huančo se dodavali a opet se ne smije zanemariti doprinos Ribasa u nekim momentima kao ni Ljulja. Sve u svemu to sam i pisao u najavi finala, veću širinu imaju i morali bi to iskoristiti.

Foto: FIBA

Najzaslužniji za zlato Španaca je nevjerovatni Serđo Skariolo. Fenomenalno je tempirao formu svoje selekcije. Sporo, lagano i koliko im treba. Nije im bilo potrebno mnogo da se trše u većini mečeva i zato su igrali koliko im treba. A opet, kada zape stani-pani, Skariolo je imao nevjerovatna taktička rešenja. Jednostavno, kada Španci uđu u svoj ritam, oni za pet minuta melju rivala i odu na nedostižnu razliku. Onda ostatak susreta lagano kontrolišu meč. Ko je stariji sjeća se vrlo dobro Jugoplastike u doba kada su tri vezane EL uzeli. Tada su u par minuta lomili rivala i poslije su rutinski kontrolisali mečeve i bilo ih je nemoguće okrenuti. Tako je i sa Špancima bilo sad.a

Što se tiče igrača, apsolutno prvo ime je Riki Rubio. Riki Rubio je veoma mlad došao na veliku scenu. Od Hoventuta, preko Barse pa do NBA lige. Iako je imao neke nevjerovatne napadačke partije kao oladinac (na u16 EP imao 50 poena u finalu), karijeru u seniorskoj košarci je gradio na sjajnoj odbrani. Ta odbrana donosila mu je mnogo ali opet je uvijek bio osporavan radi šuta. Mnogo su mu protivnici išli ispod bloka, često ostavljali i previše prostora a on to nije dugo mogao koristiti.

Međutim, Riki je jedan nevjerovatan radnik. Radio je na sebi konstantno. Odbrana i razigravačke sposobnosti nisu bile problem ali i njih je nadograđivao. Ali ono na čemu je radio godinama je šut. On je postao jako dobar šuter. Više mu ne možete ići ospod bloka. Više mu ne možete pustiti otvoren šut. Možete ali to više nije rizik nego ludost.

Foto: FIBA

Pored svega mene je najviše impresionirao način na koji je odigrao ovaj Mundobasket. Pored Ljulja je bilo u teoriji teško zamisliti nekog poput Ruki Rubija da se nametne. Međutim, Riki je cijelo vrijeme bio lider tima. Od njega je sve kretalo u napadu. Kreatorski je bio sjajan, šutirao jako dobro a opet je defanzivno uništavao sve svoje rivale. Na kraju je potpuno zasluženo došao do titule MVP-a jer je zaista bio najbolji u pobjedničkom sastavu.

I eto na kraju balade Španci su svima pokazali još jednom da ih se otpisati ne smije. Oni su se skoro pa prošetali kroz cijeli turnir uz minimalnu potrošnju, što se možda ne bi zaključilo po tome sa kojom razlikom su pobjeđivali. Međutim, igrali su koliko im treba uz tu krizu protiv Australije.

A da Špance ne smijete sahranjivati, pokazuje još jedan podatak. Ovogo ljeta Španci su uzeli zlato na u16 i u18 Eurobasketima te srebro na u20 Eurobasketu. Da činjenica jeste da će se teško ponoviti generacija kao što je bila generacija 80' sa Navarom, Pau Gasolom i ostalim, ali definitivno će Španci jahati ka medaljama i u budućnosti.