Proslavljeno golmansko ime naših prostora, Vladica Babović, preminuo je iznenada u avgustu 2017. godine. Ostavio je Abe, kako su ga prijatelji zvali, iza sebe bogatu golmansku karijeru, ali i sina Stefana, danas prvotimca Košarkaškog kluba "Sokolac". 

U razgovoru za naš portal Stefan se prisjeća kako je Vladicu išao da gleda na sokolačku "Baru".

- Kada sam se ja rodio Glasinac je igrao u Premijer ligi. Bio sam baš mali, ali mi je on rekao da je jedna od prvih utakmica na koju su me vodili bila protiv Željezničara iz Sarajeva. Kako sam odrastao išao sam na sve više utakmice. Sjećam se ponekih trenutaka kada je branio za Slaviju, utakmica sa Sarajevom mi je ostala u sjećanju. Nekako, kada god sam išao sa tatom na utakmicu, uvijek su pobjeđivali. Znam da su njegovi saigrači govorili da me vodi i na gostovanja, prisjeća se Stefan svog početka praćenja fudbala i oca Vladice na golu.

Iako mu je čitavo djetinjstvo bilo obilježeno fudbalom, on se ipak tome nije posvetio. Pokušao je trenirati, ali se na kraju ipak odlučio za košarku.

- Kao mali sam krenuo da treniram fudbal. Pokušavao sam da budem golman, ali mi nije to pošlo za rukom. Pokušavao sam da ostanem u fudbalu, ali je nešto bilo jače od mene. Tata me nikada nije prisiljavao da budem kao on, želio je da izaberem ono što volim. Ja sam volio da budem kao on, i danas se kajem zbog toga što nisam nastavio tamo gdje je on stao.

Stefan se ipak posvetio košarci

Vladicini nekadašnji saigrači i danas održavaju kontakt sa Stefanom, a najviše je tu Ognjen Kreštalica, Vladičin veliki prijatelj.

- Sa dosta njegovih bivših saigrača sam u kontaktu, naročito iz Glasinca. Najviše sam sa njegovim, kako su se oni zvali, jaranom, Ognjenom Kreštalicom- Krejom. Maltene svaki dan smo zajedno, trčimo, šetamo, držimo se zajedno.

U čast ovog prerano preminulog golmana danas se održava i Memorijalni turnir na Sokocu. Omladinski turnir "Srđan Tomić" je preimenovan u "Srđan Tomić i Vladica Babović".

- To mnogo znači meni i mojoj porodici. Želim i sada da se zahvalim organizacionom odboru turnira, a posebno Ognjenu Kreštalici što se turnir igra u čast moga pokojnog oca. Hvala Glasincu što nisu zaboravili svoju legendu, a moga oca.

Vladica Babović je iz Zaječara stigao na Sokolac da igra fudbal, a na Sokocu upoznao ljubav svog života, zasnovao porodicu i ostao. Nastupao je veliki broj klubova, ali je Glasinac uvijek imao posebno mjesto u njegovom srcu, bio je njegov dom.

Stefan na jednom od turnira sa ekipom svoga oca

Vladica i Stefan sa Savom Miloševićem

Stefan sa ocem Vladicom