Stadion Partizana

 Navijač sam Partizana od kada znam za sebe. Tačnije bi bilo, ne navijam, volim Partizan evo već 62. godine i nikada me nije bilo stid Partizana. Ni onda kada je gubio na JNA od Hajduka, ni kada je ispadao od Fljamurtarija, Petržalke. Jeste mi bilo teško, a kao dječak sam puštao i suzu za Partizanom.

Najteže su bile one nakon Real Madrida i gubitka titule. Bilo je, dakle, tužnih trenutaka, ali je bilo mnogo više onih radosnih....

Partizan nas je radovao, a mi smo njega voljeli. Volio sam najviše Josipa Pirmajera. Zašto? Nemam pojma!!! Volio sam crno – bijele i bio neizmjerno srećan kada mi je zet završio u njegovim redovima. Tada je Partizan postao i dio moje porodice.

Tako je i danas. Volim Partizan , radujem se njegovim pobjedama, žao mi je kada izgubi, ali… više ne plačem…

Mnogo puta sam bio na Stadionu JNA. Tri tribine su bile moje. Nisam nikada išao na Sjever. To je zna se čija tribina. Poštovao sam to i poštovao navijače vječitog rivala. Među njima imam ogroman broj prijatelja. Brat mi je navijač Zvezde, njegov sin, punac je navijao za Zvezdu. Otac, za Partizan!  

Više od 30 godina sam i sportski novinar i nikada nisam emociju ka Partizanu krio. Čak sam i radio derbije,  pa gledaoci nisu znali na čijoj sam strani. Može se to, nije teško. Samo gledaš i radiš!!!

Mene su moji profesori dr. Spasoje Pejović, dr. Savo Prelević, dr. Nijaz Duraković, dr. Gajo Sekulić...učili da u novinarstvu, ali i u životu je važna etika, poštovanje...

Ovih dana čitam neprimjerene tvitove  potpredsjednika Partizana. Univerzitetski profesor!!!

 Ismijava se srpskom narodu iz Knine i Hrvatske... Zbog jedne zastave, koja je ostala u Kninu. Ostala je zastava , ali su oni koji su je ostavili sačuvali život. Morali su u traktore, pa nije bilo mjesta za zastavu, koju vi sada ismijavate. Zašto? Zbog ljubavi prema Partizanu???  Nisam siguran!

Profesore, Partizan se ne voli na takav način. Među vašim studentima možda ima potomaka tih koji su ostavili zastavu, a sačuvali život. Da li vas je sramota? Kako ćete da im pogledate u oči!

Mene jeste sramota, vaše sramote. I činjenice da ste neko u Partizanu. Nažalost!

 Voljeću ja i dalje Partizan, on nije kriv što ste vi u upravi...Jer, otići ćete jednom… Sigurno… A, Partizan je vječan, kao što je vječan  i naš vječiti rival. Sa onom zastavom iz Knina, ili bez nje...Umjesto te zastave na tribinama, nalaze se neki koji su tada između zastave i života izabrali – Život!!!

I za kraj! Ne dao vam Bog da bilo kada u životu budete izbjeglica i da ostanete bez ičega i borite se da preživite...

Jedna zastava, manje više... !!!!

 PROFESORE….!!!