Jovica Jole Petković

Vijest koja pogađa u srce, koja je mnogo zaboljela stala je u jednu rečenicu – Umro je Jole!!! Rečenica koja mi je zaledila lice, oči napune suzama... Moj drug, prijatelj, kolega Jovica Jole Petković. Čovjek sa kojima sam zadnjih godina vodio duge razgovore o svemu... Životu, politici, novinarstvu... Napustio nas je. Iznenada...

Nismo se čuli prethodnih dana. Bio je na Majevici, koju je neizmjerno volio, sa  suprugom Borjanom i Matejom. Njihovim sinom, a mojim skijaškim drugom. Dječak od 12-tak godina koji je zavolio planinu zahvaljujući i meni. Bistra, pametna glava samnom se ''družila'' na skijalištu, a Jole i Borjana su znali da je u sigurnim rukama...Od sada će biti u još sigurnijim. Dužan sam to Joletu, prijatelju, bratu...

Mnogo puta smo se dopisivali noću, on radio svoj Faktor i Prestiž, a ja na svom sajtu. Razmjenjivali mišljenja, stavove, informacije. Možda je bio jedan od najinformisanijih novinara u Republici Srpskoj. Ništa mu nije moglo promaći. Ostavio je dubok trag u novinarstvu. Prvo sa Ekstra magazinom, pa nakon toga Faktor, Prestiž...

Svoje novinarsko znanje pokazao je i nekim, mogu slobodno reći, revolucionarnim odlukama u pojedinim beogradskim medijima. Novinarstvo Republike Srpske ostalo je bez jednog od najboljih...

Borjana i Matej su ostali bez svog zaštitnika... Neizmjerno je bio posvećen svojoj  porodici. Sa toliko ljubavi i žara mi je pričao kako se on i Borjana bore za novine. Iz svake riječi izbijala je i ljubav prema Borjani, pa i divljenje kako nosi veliki teret na svojim plećima.

A tek o Mateju. On mu je bio ponos. Srećan što ima takvog sina. Oduševljen njegovom ljubavi prema zimi, sportu, a znao mi je pričati kako Matej gleda S Jahorine s ljubavlju i upija svaku priču o planini. Ove godine mi je Matej donio kapu na poklon i izvinjavao mi se što nije šarenija, jer on zna da ja volim šareno...Čuli smo se Jole, Matej i ja sa ''žice''. Da mu kažemo da smo zajedno...

Otišao je onako kako je i živo. Brzo, novinarski...

Nedostajaće mnogo, mnogo.... Neću više imati te duge noćne novinarske razgovore, ali i podršku da izdržim sa sajtom, kao što sam i ja njemu bio za Prestiži, Faktor. Ostaje velika praznina!!!! Ostaje žal za preranim odlaskom čovjeka koji  je živio novinarstvo. Otišao je jedan od mojih najvećih prijatelja. Rečenica – Umro je Jole- udarila je kao čekić...

Otišao je na neko bolje mjesto...Sigurno...  Otišao je da nebeskim prostranstvima pravi - neke nove ...Faktore, Prestiže, Ekstra magazine...

A ja ću čuvati uspomenu na iskreni, ljudski  i sjajni  lik, novinara, druga, prijatelja...Čovjeka koji je neizmjerno bio posvećen porodici, novinarstvu i prijateljima....

Vječna ti slava Jole!!!!